Uz današnju tehniku, gotovo da je teško i zamisliti one prve snimke načinjenene početkom prošlog vijeka, kada su samo rijetki umjetnici uspjevali prodati 10 ploča. A, upravo 2002 označava 100-tu godišnjicu prvog tonskog snimka čuvenog operskog tenora Enricea Carusoa, koji je uz to i prvi umjetnik koji je postao istinski komercijalan za rane diskografske kuće. Pionir u tonskoj tehnici snimanja, koji je 1902, snimio Carusoa - amerikanac Fred Gaisberg, često nazivan ocem komercijalnog snimanja, ne samo da je pomogao u razvoju tehnologije snimanja nego je imao i uho za talente kakav je Caruso. Aldo Mancusi, posjeduje većinu istorijskih snimaka, kao dio Caruso-ovog muzeja u New Yorku. Njegov muzej je lociran u pokrajnjoj ulici u stambenom dijelu Brooklina i mada nije na vrlo prometnom mijestu, u posljednje vrijeme bilježi povećan broj posjetilaca, koje još uvijek privlači legendarni tenor. Gospodin Mancusi opisuje trenutak kada su Fred Gaisberg i njegov asistent prvi put čuli Carusoa: Kada su čuli Carusoa, oni su samouvjereno poskočili i obavijestili njihovu kompaniju, nakon što su razgovarali sa Crusoom, da on traži 50 dolara za snimak. U to vrijeme kompanija je bila sretna ukoliko proda 10 ploča nekog umjetnika. Zato im je kompanija odmah poslala telegram - Ne snimajte Carusoa, cijena je apsurdna, jer su mislili da vjerovatno nikada neće moći prodati dovoljno ploča da im se tih 50 dolara i drugi troškovi snimanja vrate, kaže Mancusi. Medjutim, Gaisberg, uvjeren u kvalitet Carusoa, odlučio je da ne posluša svoje šefove i da snimi 10 pjesama u njegovom izvodjenju. Snimanje je obavljeno u hotelskoj sobi u Milanu. Kada su ploče puštene u prodaju, one su u Londonu odmah postale hit i bilo je to prvi put da su se ploče nekog umjetnika prodale u hiljade primjeraka. Caruso je tako postao prva zvijezda snimljene muzike, a Gaisbergovi šefovi, koji su mu prvo hitnim telegramom rekli da ne snima ni jednu pjesmu Enricea Carusoa, poslali su ga nazad da snimi još 10 njegovih pjesama. Kasnije je Caruso postao najpoznatiji tenor u ranim godinama 20-tog vijeka. Godinu nakon što je Gaisberg snimio njegovu prvu ploču, praktično mu donoseći svjetsku slavu, Caruso je nastupio u Metropoliten operi u New Yorku u kojoj je ostao glavna zvijezda gotovo 20 godina, snimivši veliki broj ploča. Caruso je umro 1921 u 48 godini od upale podrebrice i upale pluća. Danas se o ranim danima i kasnijoj slavi Enricea Carusoa može naći veliki broj orginalnih svjedočanstava i orginalnih snimaka u ovom muzeju koji mu je posvećen u Brooklinu u New Yorku.
