D. RANSOM: Moja je procjena da ova misija nije kompletirana, i da nije uradjeno ono zbog čega je državni sekretar išao tamo, te da je američka strana veoma razočarana zbog takvog rezultata. Žao mi je da vidim takav ishod, jer kako se stvari razvijaju na Srednjem Istoku, vjerovatnije je da će stvari postati gore, prije nego bolje.
VOA: Vi ste, dakle, mnogo očekivali? Mnogi analitičari i diplomati kažu da je on u sve to krenuo sa tako malim očekivanjima, da niko ne treba ni očekivati da će se nešto preokrenuti.
D.RANSOM: Nikada na Srednjem Istoku ne treba imati velika očekivanja. Ali, ipak mislim da je jedan sporazum bio moguć, jedan ograničeni sporazum koji bi nas odveo do slijedeće faze ... VOA: Sporazum o primirju?
D.RANSOM: Sporazum o primirju, da preciziram. I, čini mi se da je to trebalo da bude dogovoreno u paru sa obećanjem Izraela da će povući svoje snage. Dobro, to možda liči na pitanje šta je starije - kokoš ili jaje, u kojoj ni jedna strana neće da povlači potez prije druge strane. Ali, rezultat koji imamo je da je gospodin Arafat i dalje izolovan u Ramalli jer je odbio prijedlog o primirju kojeg su Amerikanci pripremili. Nisam upoznat sa svim detaljima, ali bih istakao da je američki predsjednik bio ponudio mnoge stvari - podršku za stvaranje palestinske države, čak i glas u Vijeću Sigurnosti za nju, tekst kojim bi se pozivalo na okončanje okupacije, i tražio prekid stvaranja jevrejskih naselja na palestinskim teritorijama, sve u svemu drugačiji odnos prema predsjedniku Arafatu. Bilo je, dakle, više nego dovoljno inicijative sa američke strane, i jedino mi je žao što reakcija od strane gospodina Arafata nije bila onakva kakvoj sam se nadao.
VOA: Ambasadore, ima li šanse da se mirovni proces pokrene ili je on osudjen na to da ne da nikakvog rezultata?
D. RANSOM: Ključni problem za američkog predsjednika je to što ni jedna od strana ne želi da razgovara sa drugom niti da pruži neka obećanja. Predsjednikova inicijalna reakcija je bila da se ne miješa u situaciju kojoj je propast - neizbežan ishod. On je kasnije promijenio taj stav i mislim da je to mudro. Mi moramo ostati uključeni cjelokunu situaciju. Mirovni proces nema samo devet života, nego mnogo više od toga i on će ponovo oživjeti u nekoj drugoj formi. Ali, na kraće staze, odnosno, upravo sada - izgledi su veoma mračni.
