CN- Adaptor/Writer:aa
S preciznim okom, fotograf Camilo Jose Vergara je posmatrao New York otkako je tu prvi put došao iz Čilea prije 36 godina. Nova knjiga i izložba fotografija u nacionalnom muzeju građevinarstva u Washigntonu svjedoče o 30 godina dugom interesovanju Camila Vergare za kule svjetskog trgovinskog centra. To je priča o kulama još od vremena kada su se gradile, preko momenta kada su napadnute i uništene, pa sve do vremena kada grad pokušava živjeti bez njih. Kada je prvi put vidio kule kako se grade, bio je kritičan i vidio ih je kao simbole korporacijske neosjetljivosti. Ali takav stav se s vremenom promijenio. Zahvaljujući svojoj sposobnosti da na različite načine gleda na ove kule, gospodin Vergara ih je nastavio fotografirati narednih 30-tak godina: Svjetski trgovinski centar je bio kao prazna stranica, kako se dan mijenjao, tako se mijenjalo i svjetlo. Sunce ga je uljepšavalo. To možete vidjeti na nekim slikama. Ne samo po obrubima, već po zrakama svjetla možete vidjeti da svjetlo nije ravnomjerno. One su bile kao slikarska platna. To nisu bile samo zgrade koje vam se nude i koje morate tako prihvatiti - one su se uvijek mijenjale, kaže ovaj fotograf.
Camilo Vergara je često fotografirao kule u kontekstu njihovog okruženja. Iz različitih uglova ove zgrade su dobijale različita značenja. To je zavisilo od svjetla, od rijeke, od veličine. Tu je činjenica da su one iskakale svugdje - otišli bi ste u Jersey City i tamo su one bile, kaže Camilo Vergara.
Iako nikada nisu smatrane kao velika djela arhitekture, kule su nosile vlastitu različitost. Dualitet dvije visoke strukture i njihova jednakost oblika su za neke imali simbolično značenje. O njima se uvijek moglo misliti kao o bračnim drugovima, paru, prijateljima... To je sve bila asocijacija na dvije zgrade zajedno, nešto što samo jedna ne bi ni imala. Kule su bile orjentiri za velike razdaljine oko grada New Yorka. Kada bih otišao da pravim fotografije u Brooklynu ili New Jerseyu, one bi me na neki način slijedile, kaže Vargera. Kule su s godinama postale dio njegove obitelji, i s njima je fotografirao i vlastitu djecu. Na dan kada su kule uništene Camilo Vergara je bio nekoliko milja dalje, u svom stanu. Imao sam osjećaj da je to bio dan kakav grad do tada nije nikada vidio. Bilo je to jako tužno. Samo sam fotografirao - nisam mogao raditi ništa drugo.
Tog dana svijet je počeo da razmišlja o kulama na način na kojeg je Camilo Vergara razmišljao gotovo 30 godina.
Ja imam fotografije, tako da, na neki način, nisam izgubio Svjetski trgovinski centar. Možda vam to zvuči luckasto, ali ja ga još uvijek imam. Osjećam da je Svjetski trgovinski centar još uvijek sa mnom, kaže fotograf Camilo Vergara. Većina amerikanaca osjeća isto.
