U jednoj washingtonskoj galeriji, organizirana je izložba kojom se nastojalo pokazati koliko važnu ulogu ima umjetnost u motiviranju osoba sa posebnim potrebama, kako bi mogle imati život sa više kreativnosti.
Izložba pod nazivom "No dream beyond the reach", odnosno “Nema sna koji se na može ostvariti”, je više od obične izložbe. Ona pokazuje kako su kreativnost i nada mogući, čak i u teškim situacijama. Na izložbi su prikazani digitalni umjetnički radovi osoba sa invaliditetom, a sama umjetnost je opisana kao umjetnička tehnologija invalidskih kolica. Ova tehnologija omogućava ljudima da premoste svoje tjelesne nedostatke.
"Svi mi imamo neka ograničenja.To što smo tjelesno ograničeni ne znači da se ne možemo izjasniti na lijep način.”, rekao je Shanti Norris, suosnivač Smith Farm lječilišta.
Umjetničko djelo na ekranu je rad Andrewa Reacha. Prije nego je obolio od bolesti kralješnice, Andrew je bio arhitekta. Bolest ga je onemogućila da radi svoj posao. Ali, ono što bolest nije mogla oduzeti jeste njegova želja za stvaranjem. Gospodin Reach je sa izgradnje aerodroma i muzeja prešao na izradu kompjuterskih grafika.
Pošto ima konstantne bolove Reach ne može davati intervjue, ali na njegovoj web stranici govori o svom putovanju od boli i očaja do nade i kreativnosti.
“Postoji toliko mnogo ljudi koji imaju toliko mnogo izazova.Ja sam samo jedan od miliona osoba koje se sa tim suočavaju svaki dan. Moja nada je da ću, dijeleći svoju umjetnost sa drugima, obrazovati sve više ljudi o tome na koji način umjetnost može biti hrana za dušu, um i tijelo.”
Reach stvara svoje digitalne grafike na svom kompjuteru, i većinu njih pravi dok leži u krevetu, jer tada osjeća najmanji bol.
Posjetiteljica galerije Lauren Nelson kaže da je nevjerovatno da neko uzme nešto što se smatra devastirajućim i onesposobljavajućim i pretvori ga u nešto pozitivno. Zaista nevjerovatno. “On je za svaku pohvalu” , kaže Lauren Nelson.
U centru je također izložen i interaktivni sistem koji bilo koju invalidsku stolicu pretvara u sredstvo samoizražavanja i stvaranja umjetnosti. Tehnologiju je stvorio Young Chung, korejski inženjer koji radi u New Yorku.Njegov rad sa tinejdžerima invalidima ga je inspirirao da stvori tehnologiju umjetnosti invalidskih stolica. Brooke Sidelmann je direktorica galerije.
“Često patnja i bol bilo koje vrste izoliraju ljude i oni se na neki način zaključaju u tu samoću i osjećaju se odvojeni od svijeta.Ali to nije način da se otkloni bol i krene naprijed ka izlječenju.Umjetnost tim ljudima omogućava da zaborave bol i ograničenja. Na taj način se mogu osnažiti i njihov imunološki sistem posataje jači.”
Izložba pod nazivom Nema sna koji se na može ostvariti je testament snage umjetnosti da inspirira one koji je stvaraju, kao i one koji u njoj uživaju.
