Administracija predsjednika SAD Baracka Obame ovih dana pažljivo
analizira posljednje izvještaje o stanju u Afganistanu koje je podnio
zapovjednik američkih snaga u toj zemlji general Stanley McChrystal. I dok
traju razgovori i razmišljanja o narednom američkom koraku u Afhanistanu,
analitičari ovdje u Washingtonu smatraju da tamošnji problemi ne mogu biti
riješeni i ukupno stanje stabilizirano samo jednom strategijom za cijelu
zemlju. Oni tvrde da su posebne, specijalne taktike i strategije nužne za
različite situacije u pojedinim dijelovima Afganistana.
U najkraćem, proteklih tjedana broj žrtava nasilja
koje se pripisuje Talebanima je uveliko povećan, ukupno sigurnosno stanje
pogoršano, afganistanski i zvaničnici administracije predsjednika Obame čekaju
konačan rezultat avgustovskih predsjedničkih izbora kako bi definirali
najoptimalniju strategiju za ostvarivanje mira i stabilnosti u Afganistanu.
Još uvijek preliminarni, rezultati izbora pokazuju da
je predsjednik Afganistana Hamid Karzai dobio preko 50 odsto glasova, ali
Sjedinje Države čekaju da vide kako će biti riješeni navodi o izbornim
prevarama, ističe američka državna tajnica Hillary Clinton:
"Mi moramo sačekati da ono što je sporno bude
riješeno, nadamo se vrlo brzo, a zatim odlučiti kako ostvariti naše strateške
ciljeve. Naš predsjednik će odlučiti kako to najbolje uraditi."
General Stanley McChrystal zatražio je upućivanje
dodatnih snaga u Afganistan, naglašavajući da bi bez pojačanja
saveznička misija u Afganistanu mogla biti neuspješna.
Više analitičara koji su boravili u toj zemlji ističu
da Amerikanci i njihovi saveznici moraju definirati nekoliko strategija,
različitih za južni, istočni, sjeverni i zapadni dio zemlje.
Na jugu su američki marinci i vojnici iz sastava NATO saveza bili u stanju očistiti manje
prostore od talebanskih pobunjenika, posebno u princiji
Helmand. To, međutim, može biti privremeno smatra analitičarka Dipali
Mukhopadhyay, inače i profesorica na univerzitetu Tufts:
"Ako u tim područjima bude angažirano više vojnika, vjerojatno će doći i do snažnijeg vojnog odgovora talebanskih snaga. Oni bi mogli prebjeći i na pakistansku teritoriju, čekati povoljan trenutak i boriti se. Zbog toga izgleda da je politička solucija jedina realna i održiva."
Predsjednik Afganistana Hamid Karzai ponudio je
umjerenim Talebanima "razgovore pomirenja," u
čemu za sada nema nekog napretka. Na sjeveru, ističe profesorica Mukhopadhyay,
međunarodne snage su postigle određene rezultate, a potom zanemarile taj
region. Najbolja strategija, po njenom uvjerenju, bila bi sada
konsolidirati napredak ostvaren u provinciji Mazar-e-Sharif:
"Guverner je na području te provincije
uspostavio značajnu kontrolu područja,
podigao je na znatno viši nivo sigurnost, obnovu i borbu protiv
narkotika.... Podržavati takvu vlast u ovom trenutku i graditi stabilnost i
izvan Mazar-e-Sharifa izgleda mi kao najbolja staregija."
Neki analitičari smatraju da je istok Afganistana
region u kojem su lokalna plemena spremna pružiti ruku afganistanskoj vladi.
Jedan od njih, Gilles Dorronsoro iz zadužbine Carnegie, a upravo se vratio iz
Afganistana, kaže:
"Na istoku, u provincijama Khost, Paktia i
Paktika, je moguće postići dogovor sa plemenskim grupama naseljenim bliže
gradovima."
Po njegovom uvjerenju strategija
za taj prostor trebalo bi da bude usmjerena na kontrolu gradova u kojima, za
razliku od ruralnih dijelova, Afganistanci daju prednost umjerenom i modernom u
odnosu na talibanski ekstremizam. On ističe:
„Ostavljanje
ruralnih područja Talebanima nije i neće biti velika strateška prijetnja
američkim naporima."
Profesorica Mukhopadhyay dodaje da bi kontrola mogla
biti proširena neformalnim savezništvom i da ne bi morala ići kroz institucije
vlasti:
"To bi moglo biti ostvarivano pod
pokroviteljstvom, savezništvom koje se postizalo između guvernera i bivših zapovjednika lokalnih milicija koji
su se borili na sjeveru, a na istoku, na nivou distrikta, kroz dobre odnose plemenskih starješina koji
imaju kontrolu nad selima."
Svi analitičari se slažu u ocjeni da bi ključni napor trebalo da bude zadobiti podršku Afganistanaca na jugu i istoku zemlje osiguravajući im sigurnost i konsolidirajući napredak, već ostvaren na sjeveru i zapadu zemlje.
