Čuveni britanski primatolog Jane
Goodall provela je skoro pola vijeka proučavajući šimpanze u nacionalnom parku
Gombe u Tanzaniji. Njena otkrića i saznjanja
ogroman su doprinos našem znanju o drušvenom ponašanju šimpanzi, najbližim životinjskim rođacima ljudskog roda.
Danas gospođa Goodall ostavlja posao drugima.
Ona će posvetiti svoje vrijeme fondaciji osnovanoj zarad promoviranja očuvanja
biljnog i životinjskog svijeta. To je
takođe osnovna tema njene nove knjige ''Hope for Animals and Their World,'' a
riječ je o ljudima koji su uspjeli da spase ugrožene vrste sa ivice
izumiranja. Za Glas Amerike nedavno je
govorila o svojoj novoj knjizi, životu i radu.
"Čak i prije nego što
sam čestito progovorila proučavala sam kišne gliste, a vrlo brzo nakon toga već
čitala knjige o životinjama, i željela da naučim njihov jezik" – kaže Jane Goodall, "Chimp Lady" (kako je mnogi
nazivaju) o počecima svog interesovanja za životinjski svijet. Gospođa Goodall je1960. godine, u 26. Godini života prvi put otputovala
u Afriku gdje se zaljubila u čimpanze u rezervatu Gombe Stream Game u
Tanzaniji.
Njenim istraživanjima svijet
je dobio pouzdan intimni portret tih životinja. Gospođa Goodall ističe jedan od
detaljana njenih saznanja, odnosno otkrića:
"Pretpostavljam da je
prvo značajno otkriće bilo da čimpanze prave i upotrebljavaju oruđe. A do tada se vjerovalo da samo ljudi imaju takvu
sposobnost i da nas je to odvajalo od ostalih životinja."
Tokom niza godina ona i njen tim istraživača dokazali su da su
čimpanze slične ljudima i na druge načine….
"Na primjer, dugoročna
pažnja i ljubav između članova porodice.
Čimpanze mogu živjeti više od 50 godina,
i veze te vrste mogu trajati čitav njihov život."
Naklonost gospođe Goodall prema čimpanzama i želja da ih zaštiti od neodgovornih ljudi, navela ju je da osnuje Institut Jane Goodall, čija je osnovna misija da zaštiti čimpanze i ostale životinje.
Priznaje je da uprkos
istraživanju i naporima da se zaštite, broj čimpanzi u Africi nastavlja da se smanjuje:
"Kada sam počela da
radim bilo ih je između milion i dva milona, a sada ih ima maksimalno 300.000."
Glavni razlog za
smanjenje populacije čimpanzi jeste uništenje njihovog prirodnog
okruženja. Jedan način da se to
spriječi, kaže ona, jeste da se riješe i osnovne potrebe ljudi koji žive u u blizini staništa
čimpanzi. Ali….
"Kako možete da spasite
čimpanze u njihovim malim šumskim oazama,
kada oko tih oaza živi tako mnogo siromašnih ljudi…."
Gospođa Godall je 1994.
godine osnovala program TACARE (Take Care) u saradnji sa ljudima koji žive u
blizini staništa čimpanzi. Kroz taj
program pruža se pomoć tim ljudima da rade, zarađuju kako ne bi lovili ili
ubijali čimpanze.
"Našim programom, a ima
dobrih rezultata, pokazujemo i dokazujemo
ljudima da se brinemo o njima i o
čimapanzama."
Goodallova vjeruje da za uspješnost programa zaštite
čimpanzi uključiti što više mladih ljudi.
I stoga je 1990. godine osnovala i
program ''Roots & Shoots'' koji pomaže mladima širom svijeta da se
aktiviraju. Rad se odvija po grupama i u tematiziranim oblastima:
"U osnovi svaka grupa
izabere tri projekta kako bi učinila svijet boljim mjestom…. jedan za pomoć
ljudima, drugi za pomoć životinjama, i
treći za pomoć čovjekovoj sredini."
Knjiga Jane Goodall ''Hope
for Animals and Their World.''osim o programu TACARE (Take care) se uglavnom
fokusira na priče ljudi, koji su uprkos preprekama,- uspjeli da spase ugrožene
vrste sa ivice izumiranja. Jedna priča je i storija malim majmunima poznatim po
imenu Golden Lion Tamarin, najugroženijoj vrsti primata na zapadnoj
hemisferi. Konzervacionisti su kreirali program
za razmnožavanje u zaštićenom prostoru kojim
je ublažena opasnost od istrebljenja te vrste.
"To su tako lijepi majmuni. Program njihovog razmožavanja bio je toliko uspješan da su ponovo vraćeni u
divljinu."
U 75. Godini života
Jane Goodall je i dalje "šampion" u zaštiti divljih životinja. Putuje skoro tri stotine dana u godini i
širi svoju poruku:
"Kada bi samo razmišljali
o posljedicama našeg ponašanja, na primjer šta jedemo, nosimo, kupujemo, kako
komuniciramo sa ljudima, mogli bi da se mijenjamo, a to onda može da dovede do
velikih promjena koje su nam potrebne."
Promjena, kaže Jane Goodall, mora da krene od nas samih, kako bi mogli da cijenimo vezu između nas i svijeta prirode.
