Korištenje internet-stranica
popularnih socijalnih mreža u Sjedinjenim Američkim Državama ubrzano dovodi do
brojnih novina, originalnih ideja, neobičnih poteza koje i koji vrlo brzo
postaju navika i stvar bez koje se može. Jedan od takvih primjera su pokretna
mjesta za prodaju hrane. Ulični prodavači hrane počeli su svojim kupcima putem
Twittera, Facebooka i drugih popularnih kontakt-stranice na internetu
proslijeđivati informacije o vremenu i lokacijama na kojima će se određenog
dana i u tačno naznačeno vrijeme pojaviti. Da najpopularnije prodavače redovno
čekaju dugi redovi kupaca, potvrđuje i priča zabilježena u Washingtona.
Donedavno, bilo je
uobičajeno da ulični prodavači hrane imaju svoje stalno mjesto. Odnedavno, firma Fojol Brothers sa ukusnim jelima tipičnim za indijsku kuhinju šparta ulicama Washingtona.
Richard Yost, jedan od
mnogobrojnih kupaca, objašnjava:
"Njihova jela su zaista dobra. Ja sam veliki ljubitelj indijskih jela, a u mojoj okolini nema baš mogućnosti da se uzme nešto na brzinu za ručak i po prihvatljivoj cijeni. Ovi su izvrsni."
I on, i drugi kupci
provjeravaju poruke na stranicama socijalnih mreža da bi utvrdili kad i gdje će
se prodajni štand Fojol Brothersa pojaviti.
Lauren Shakper prati
kratke poruke upućene preko web stranice Twitter, poruke kratko nazivane
„tweets".
"Iz Fojol Brothersa svakog dana stave nešto kao: „Narode, bićemo
na Trgu Farragut od 11:45 do 2:30. Vidimo se…" Tako da svi koji to žele, dođu, stanu u red i
sačekaju da kupe neko od jela. I mnogi još odgovore, ili re-tweet-uju: „Super, idem do Fojol Brothers na
ručak." I tako se poruka širi."
Suvlasnik firme Fojol
Brothers Peter Korbel ističe da im internet
omogućava da prodaju zaista ono što kupci žele i dolazeći im na “noge,” što je
još jedna pogodnost više.
Ili jedan drugi
primjer, primjer kamioneta iz kojih se prodaje sladoled. Firma Sweetflow
Mobile. takođe koriste internet i šalje informacije zaintereresiranim. Kupci kažu da ih Sweetflow-ova Twitter stranica privlači jer
znaju da im kada I gdje će moći kupiti omiljenju poslasticu.
Gail Brooks, ovisnica,
da tako kažemo, o ukusnom sladoledu, uz smijeh govori:
“Kamionet Sweetflowa dolazi samo u određene dane, tako da iščekujem
kada će se pojaviti I ja kupiti moju
poslasticu. Kao nekad kada sam bila
dijete. I sad mi se na trenutak učini da sam ponovo dijete.”
Direktor firme Sweetflow Mobile Tim Noonan ističe da se nove lokacije, praktično u hodu, određuju
analizom zahtjeva i želja kupaca takođe
upućenih putem interneta:
“Naši kamioneti, pokretne
prodavnice sladoleda, kruže gradom, mi na internet stavljamo poruke o tome gdje
smo, koliko ćemo se na kojoj lokaciji zadržati.
Nastojimo na nekom mjestu ostati sat i po do dva, tako da nas oni koji nas
prate mogu naći. Naši kupci često traže
da posjetimo neka mjesta i mi to rado činimo. To je neka vrsta dvosmjerne veze
u kojoj nas i prate i traže da negdje dodjemo. Mi nastojimo da radimo na oba
načina.”
Danas ukusno jelo, sladoled…. sutra nešto drugo. Mreža socijalnih stranica na internetu, “mreži svih mreža” bez koje je današnji svijet nezamisliv, raste i ljudima pomaže da budu informirani… eto čak i tome gdje mogu “na brzaka” kupiti i pojesti omiljeno jelo.
