Nutricionisti u Sjedinjenim Američkim Državama
upozoravaju da mnogim Amerikancima prijeti gojaznost i time izazvani trajni
zdravstveni problema zbog, u ovo vrijeme ekonomske recesije, prelaska na jeftiniju, takozvanu
brzu hranu. Odustajanje od zdrave hrane, naravno skuplje, pokušaj je da se
ublaži svakodnevni udar ekonomskih teškoća.
Inače, Ameriku nazivaju zemljom brze hrane... ne
bez razloga. Istraživanja upućuju na podatak da Amerikanci troše 110 milijardi
dolara godišnje na brzu hranu.
A u ovo vrijeme ekonomske recesije, mnogi prave sve
veće ustupke na račun kućnog budžeta, uključujući i jeftinija jela koja nude
lanci brzo pripremljene hrane poput Burger Kinga, Popeysa i Wendysa.
U dobrim restoranima promet pada, u lancima restorana
brze hrane zarada raste. U aprilu, primjera radi, McDonald's je zabilježio rast
prodaje od skoro 7 procenata u odnosu na isti prologodišnji mjesec.
Da više ljudi kroči u neki od restorana brze hrane
potvrđuju i David
Wikinson, Virak Sath i Joseph pettus, trojica stanovnika Washingtona:
„Češće
jedem nešto od brze hrane sada nego prije pola godine."
„Svako jutro vidim sve
više ljudi u
redu u restoranima brze hrane."
„Mislim da se ljudi okreću restoranima brze hrane, ne zbog toga što to vole, već
zato što idu tamo gdje im džep dozvoljava. To znači McDonald's ili gladovanje. Bolje je pojesti išta
nego ništa."
Nutricionisti, naravno, upozoravaju da je obrok brze
hrane prekaloričan, premasan, bez dovoljno svježeg voća ili povrća.
Doktorica Lalita Kaul sa univerziteta Howard tvrdi da
mnogo burgera, pomfrija i drugih prženih jela dugotrajno i nepovoljno utiče na
zdravlje:
"Dugoročno, zbog visokog nivoa sodijuma i
masnoća, takva hrana uzrokuje visok pritisak i zakrečenje arterija... što na
kraju može dovesti i do srčanog udara."
Mnogi Amerikaci se odlučuju na svakodnevno osjetno
olakašnje po džep, ne razmišljajući o troškovima koji ih mogu sačekati zbog
srčanih oboljenja, preuranjenog dijabetesa i drugih, za način ishrane, vezanih
oboljenja. Takav način razmišljanja potvrđuje i primjer Sandre Smith:
„Za
sednvič od piletine i pomfrija platila sam 2 dolara i 30 centi. To je, za
mene, razumno kada je u pitanju podnevno jelo."
I Isaac Odom kaže da je tako nešto jednostavno
punjenje stomaka.
Onima koji ne žele biti gladni i ostati zdravi,
doktorica Kaul preporučuje da pažnju obrate na specijalne ponude voća, povrća i
nemasnog mesa u prodavnicama, da koriste zdravije načine pripremanja hrane,
kuhanje umjesto prženja, da jedu umjerenije. Ona priznaje da to traži vrijeme i
domišljatost, ograničenu novčanikom, ali da se trud isplati:
„Tri
su stvari bitne.... ukus, cijena i pogodnost... i trošak je moguće smanjti.
Razlika će se vidjeti na kraju tjedna... ušteda može biti i 20 dolara."
A dugoročno, zbod dobrog zdravlja koje će pratiti te male uštede, ukupna ušteda i novca i vremena biće veća od onog ušteđenog na brzoj hrani.