Američka rediteljka Megan Mylan
prošlog je mjeseca nagrađena Oskarom za kratki dokumentarni film "Smile
Pinki" o djevojčici iz Indije čija je takozvana zečija usna sanirana
operativnim zahvatom. Osobno za Megan Mylan to je izuzetno priznanje, ali mnogo
vrijednije je što je tim filmom pokazano i dokazano da deformitet te vrste kod
djece može biti vrlo lako i, u hiljadama slučajeva, popuno besplatno otklonjen.
Sretan osmijeh male Pinki i njoj slične djece uveliko je zasluga humanitarne
organizacije "Smile Train" ili, u bukvalnom prevodu, "Lanac
osmijeha."
Filmska priča koju bilježi Megan Mylan počinje dugim nizom roditelja, Indijaca, koji sa djecom strpljivo čekaju ispred jedne male bolnice u pokrajini Uttar Pradesh. Djevojčice i dječaci čekaju da njihove gornje, zečije, usne, vrlo česte mane od rođenja kod djece u zemljama u razvoju, budu operirane.
Liječnici te bolnice, poput doktora
Subodh-a obave dnevno na desetine tih zahvata. U jednoj od scena filma on kaže
da sa svojim timom radi od jutra do mraka da pomogne i usreći i djecu i
roditelje, i dodaje:
"Milioni djece rađaju se sa zečijom
usnom. Samo u Indiji, svake godine 35 hiljada... Većina ih ne bude podvrgnuta
operativnom zahvatu."
Mnogima koji budu operirani, kaže
rediteljka Megan Mylan, pomoć pruža neprofitna organizacija "Smile
Train" čije je sjedište u New Yorku. Zahvaljući prikupljenim donacijama
"Lanac osmijeha" finasira na hiljade operativnih zahvata svake
godine.
"Angažirali su talentovane doktore
u zemljama u razvoju, mislim u 74 ili 75 zemalja, i osposobili ih" - kaže
gospođa Mylan. Na taj način troškovi tog rutinskog operativnog zahvata pali su
na samo 250 dolara. Za siromašnu djecu, poput one iz Uttar Pradesha, operacija
je besplatna.
Prvi praktičan korak je ubijediti
majke i očeve da je za lijep osmijeh njihove djece operacija nužnost i pravi
odgovor.
Mnogi Indijci vjeruju da je taj
deformitet božja volja ili posljedica prirodnih fenomena, pomračenja sunca
naprimjer.
Predstavnici "Smile Train-a"
na terenu moraju se podobro potruditi da roditelje ubijede da djecu sa zečijom
usnom dovedu doktorima. Siromašni roditelji u početku su u nedoumici. Jedan od njih,
"uhvaćen" filmskom kamerom kaže da jedva
prehranjuje svoju djecu i teškom mu je povjerovati da je operativni zahvat
poptuno besplatan. On je samo jedan od "sporednih" likova.
Djevojčica Pinki je "glavni" lik.
Pet joj je godina. Filmska ekipa rediteljke Megan Mylan pratila je njen odlazak
u bolnicu, operativni zahvat i oporavak.
"I to je priča sa sretnim
krajem. Ne neka bajka, nego zaista
realna priča iz svijeta u kojem živimo" - kaže gospođa Mylan.
Te lijepe priče, ističe ona, ne
bi bilo bez "Smile Train-a" čijim je sredstvima plaćena operacija male
Pinki i snimanje dokumentarnog filma "Smile Pinki."
Brian Mullaney, suosnivač i
predsjednik "Smile Train-a" sada će reći:
"Film je dobio Oskara. To je za
nas kao glavni dobitak na lutriji.... objavljeno je na hiljade novinskih
tekstova, novih priča, i svijest o nužnosti pomoći djeci sa zečijom usnom je
sada mnogo veća."
Život male Pinki je, nakon operativnog zahvata mnogo veseliji. Poput mnoge djece kojima je takođe otklonjen taj deformitet, ona više nije dijete koje se srami, dijete bez nade da će se moći obrazovati i jednog dana udati. Jednostavno, sada je sretna, već je dobila i stipendiju i želi, kako kaže, biti doktorica.
