Dok se šira pažnja
javnosti u globalnoj recesiji uglavnom fokusira na ljude koji gube posao,
bankrotiranje financijskih i drugih kompanija, daleko teže su pogodjeni ljudi
koji su inače bili na ivici preživljavanja. Oni su naprosto izloženi
gladovanju. Iz medjunarodnih agencija za pomoć u hrani kažu da je 2008. bila
najteža jer su cijene hrane većim dijelom godine bile izuzetno visoke.
Medjutim, kako za Glas Amerike izvještava Robert Raffaele, cijene hrane nisu
jedini problem koji ljude spriječava da dovoljno jedu.
Od ljudi koji kroz
poplavljena područja Bangladesha nastoje doći do hitne pomoći u hrani, do djece
u Sjevernoj Koreji koja jedu jedva više od dvopeka, i redova za vreću brašna u
Afganistanu, gladni u svijetu se i dalje susreću sa teškom budućnošću.
Iz Ujedinjenih naroda
kažu da blizu milijarda ljudi, šestina svjetske polulacije, svake noći zaspu
gladni.
Agencije koje prate
globalnu krizu hrane kažu da će se teškoće iz 2008. nastaviti, pogoršane sa
nekoliko faktora, uključujući rast cijena hrane.
Josett Sheeran,
Svjetski program hrane:
"Donjela sam ovo
da vam pokažem da će najugroženijim, koji često dnevno imaju pristup samo šolju
hrane, sa udvostručenim cijenama, to biti prepolovljeno."
Josett Sheeran je
direktor Svjetskog programa hrane UN-a, i nedavno je u Washingtonu govorila o
globalnoj krizi hrane.
Novo istraživanje
Chatham House instituta u Londonu je pokazalo da su na globalnom planu cijene
hrane nešto opale u drugom dijelu 2008, ali se upozorava da bi ponovo mogle
rasti zbog nestašica.
Sheeran kaže da su
ljudi u zemljama u razvoju patili kada su prošle godine cijene hrane naglo
skočile, kao recimo u Malawiju gdje je cijena kukuruza porasla za 100
procenata.
Ona kaže da su djeca
najviše ugrožena, da žive od zdjele riže i često rade kako bi pomogli svojim
porodicama. Mnoge od tih porodica na hranu ne mogu potrošiti više od jednog
dolara na dan.
Josett Sheeran,
Svjetski program hrane:
"Naša je molba
da radimo sa najugroženijim, uključujući djecu, pacijente AIDS-a i ostale, kako
bi osigurali da oni dobiju barem šolju hrane dnevno, i nekako prodju kroz ove
krize."
Izvještaj Chatham
House ukazuje da su klimatske promjene, nestašice vode, i nadmetanja za
zemljištem medju glavnim faktorima ometanja proizvodnje i raspodjele hrane.
U studiji se poziva
na više inostrane pomoći u investiranju u agrikulturu, sa većim naglaskom na
male farme i podučavanje modernih metoda navodnjavnja.
Sheeran kaže da zemlje moraju ukinuti restrikcije na dostavljanje humanitarne pomoći.
I Chatham House i Svjetski
program hrane pozivaju na otvaranje više tržišta za siromašne zemlje.
Uprkos problemima,
Sheeran ukazuje na uspjehe. Ona kaže da Kina,
koja je bila najveći primalac UN-ove pomoći u hrani u posljednjih 18 godina,
više ne prima pomoć.
I neke Afričke
zemlje, uključujući Malawi i Ghanu, su prekinule, kako Sheeran kaže, ciklus
gladi ulažući 10 posto svojih budžeta u proizvodnju hrane.
