U BiH je nedavno ponovo pokrenuta polemika vladajućih političara o demilitarizaciji zemlje. Takav poziv dolazi od premijera RS-a Milorada Dodika, koji je rekao da smatra da je za dugoročnu stabilnost najbolja demilitarizacija Bosne. Da li je to samo pokušaj skretanja pažnje s nekih trenutnih i ozbiljnih neriješenih pitanja s kojima se BiH suočava, ili je to doista održiva i dobra opcija za BiH, upitali smo neke od uglednih washingtonskih političkih analitičara, koji po tom pitanju imaju različite stavove.
Bilo koja ideja koja je u opticaju u BiH treba biti predmet dogovora sva tri naroda. Ako se Bošnjaci i Hrvati slažu s tom idejom, onda se Bosna može demilitarizirati. Ako jedan od tih naroda smatra da to nije dobra ideja, onda to ne može biti predmet konsensusa, kaže politički analitičar James Lyon.
Mislim da bi to bilo važno rješenje. Demilitarizacija zemlje je apsolutno važna. I to znači demilitarizacija na svaki način, ne znači samo formalno--to znači da ratovi koji se u svijetu vode nemaju uvijek neko institucionalno porijeklo, oni mogu poticati od paravojnih i sličnih formacija. Mi moramo izbjeći bilo kakvo otklizavanje u tom pravcu, stoga demilitarizacija u svakom smislu mora biti važna. Jedna od važnih stvari koja se desila kod ustavnh reformi je početak procesa u kojem postoje održivi i pozitivni razgovori da se radi o strategiji izgradnje povjerenja i da postoji volja o postizanju zajedničkih stavova. Iako je taj proces doživio neuspjeh, ljudi su o njemu govorili i često su imali osjećaj da postižu napredak i da vide dalju budućnost. Mislim da bi važnost intenzivnih i ozbiljnih pregovora, sa velikim brojem i dalje otvorenih pitanja, mogla voditi ka pitanjima ne samo demilitarizacije, već stvarnom napretku ka shvatanju da Bosna može biti država koja funkcionira i u kojoj ima mjesta za sve i za svačije interese. Uzajamni strahovi predaleko idu kada je u pitanju proces donošenja odluka od strane političara. Smanjenje takvog straha bi moglo voditi ka mnogo više struktura zajedničkih institucija, kaže Bruce Hitchner.
On kaže da smatra da bi, u ovom trenutku, kada dolazi do priča o mogućnosti obnovljenih sukoba u Bosni, demilitarizacija značajno smanjila šanse da se takvo što desi. Važno je shvatiti da su ljudima potrebne opcije, da su im potrebni načini da izađu iz ćorsokaka, da pronađu rješenja koja svi mogu prihvatiti, kaže gospodin Hitchner naglašavajući da bi najbolji put ka tome bile ustavne reforme.
Donekle bi to bilo dobro, iako ne dovoljno. Svakoj državi su potrebne snage sigurnosti i sigurnosna struktura, koja se neće upotrijebiti protiv građana, kao što je to bio slučaj tokom rata, već je potrebna vojska koja će braniti granice i odražavati učešće zemlje u misijama NATO saveza i drugim međunarodnim misijama, možda misijama EU u budućnosti. Sigurnosni sektor je stoga ključan, zemlja se ne bi trebala u potpunosti demilitarizirati. Očigledno je bolje ako ima što manje oružja među civilima, bez obzira da li se radi o streljačkim društvima ili privatnim snagama sigurnosti koje svoj položaj zloupotrebljavaju kako bi nabavljale oružje. Vojska stoga treba biti u rukama onih koji su odgovorni za strukturu i integritet države. Bosna ne može biti Island ili Luskemburg, to je manja država, možda kao Belgija, koja treba imati vojsku koja neće samo sudjelovti u mirovnim, već možda i borbenim misijama. Bosna je prošla kroz rat, za razliku od mnogih vojnika u zemaljama zapadne Evrope, koji nikada nisu bili u ratu. I to bi se iskustvo moglo iskoristiti na pozitivan način u budućim misijama, kaže Janusz Bugajski iz Centra za strateške i medjunarodne studije u Washingtonu.
