Kuba je obilježila 50-tu godišnjicu revolucije koja je na vlast donjela Fidela Castra, i taj otok, udaljen samo 145 kilometara od južne obale Sjedinjenih Država, preokrenula u komunističku državu. Kubanski predsjednik Raul Castro je zvanično predvodio proslavu u Santiago de Cuba, gradu u kojem je njegov stariji brat proglasio pobjedu nad diktatorom Fulgenciom Batistom, prvog dana Nove 1959. godine.
Ostarjeli Fidel Castro se nije pojavio na svečanosti, ali je u pismu upućenom od države kontroliranom listu "Granma" čestitao kubanskom narodu. Fidel Castro se u javnosti ne pojavljuje više od dvije godine, a detalji njegove bolesti su državna tajna. Fidelov brat, Raul Castro, koji je sada na čelu te komunističke države, je u svom govoru ukazao na ekonomske teškoće sa kojima se Kuba susreće, predvidjajući da će revolucija trajati još 50 godina.
Za gotovo dva miliona kubanaca koji su pobjegli od komunističke vlasti na otoku, godišnjica revolucije, takodjer, je probudila sjećanja. Mnoge izbjeglice su se smjestili u Miamiju na Floridi, živeći novi život, ali još uvijek sa gorkim sjećanjima na kubansku revoluciju. Za Glas Amerike iz Miamija izvještava, Brian Wagner.
Radio Republika, čije je sjedište u Miamiju fokusira se na posljednji val Kubanaca koji nastoje pobjeći sa otoka.
"Hiljade i hiljade Kubanaca je stiglo do morske obale uz malo nade za svoju sigurnost."
Radio govori o Kubancima koji su se okupili oko španske ambasade u Havani, nadajući se da će iskoristiti prednost novog zakona koji dozvoljava unucima španskih imigranata da traže špansko državljanstvo.
Julio Estorino vodi radijski program prodemokratske grupe Kubanci za demokratsko upravljanje. Njihove antene su okrnute prema Kubi.
"Tužno je da toliko Kubanaca ne vidi nadu unutar Kube."
Blizu polovine kubanskih izbjeglica sada živi u području Miamia. Grad je dom kubanskih restorana, businessa i sjećanja na anti-Castrove heroje.
Vlasnica restorana Ailin Fernandez je Kubu napustila prije više od 20 godina. Ona čezne da se vrati kući i otvori restoran na obali grada Varadero, ali ne pod komunističkom vladom.
"Ovdje imamo mogućnost napredovanja, na Kubi nemamo", kaže ona.
I dok neki Kubanci bježe tražeći bolji posao, drugi bježe od progona. Giselle Palacios je kćerka prominentnog disidenta na Kubi. Ona je pobjegla prošle godine nakon što je izbačena sa fakulteta zbog njenih političkih aktivnosti.
"Nadam se da ću ovdje završiti svoje školovanje i onda, ukoliko se promjeni vlada, želim da se vratim i pomognem obnovu zemlje. Mislim da bi svim Kubancima trebalo omogućiti da idu kući", kaže ona.
Giselini roditelji su ostali na Kubi. Ona kaže da su američka ograničenja putovanja na Kubu nanijela ogromne patnje mnogim porodicama.
"Posebno tokom Božića, Kubancima na otoku je teško jer njihove porodice nisu na okupu", kaže ona.
I dok se u Havani slavi godišnjica revolucije, u Miamiju godišnjica kubansku revoluciju izaziva mučna sjećanja.
Bonco Quinongo, imigrant sa Kube:
"Revolucija bi trebala značiti nešto što donosi obnovu i napredak. U našem slučaju to znači odbacivanje tih stvari".
Za Bonco-a Quinongo-a Radio Republika je način ostajanja u kontaktu sa zemljom koju je ostavio iza sebe. Od kako je otišao sa Kube 1999. njegova karijera je počela da opada. On kaže da je to cijena odvajanja od njegove dvije kćerke i od roditelja.
"Moj otac je sada jako bolestan. Kada sam otišao prije devete godina, tražio sam nešto što možda sada imam, ali nešto mi takodjer nedostaje, jako mi nedostaje", kaže Quinongo.
Kubancima koji su okrenuli ledja revoluciji, teško je zaboraviti šta su izgubili.
