Opća nastojanja da se kopjuteri i kompjuterska tehnologija učine dostupnim i prijemčivim siromašnoj djeci se, jednostavno rečeno, šire i stiču sve veću podršku. Vrlo upečatljivi primjer tih nastojanja je i organizacija „Jedan laptop za svako dijete.“ Okupljeni u toj organizaciji uspjeli su osigurati i podijeliti, po cijeni vrlo jefitine kompjutere, laptope, brojnim učenicima u školama u zemljama Sjeverne i Južne Amerike, Azije, Afrike i na Srednjem Istoku. Program, osmišljen u SAD ubrzano doseže do sve većeg broja mladih. .
Učenici jedne škole u visinskom dijelu Perua, da spomenemo jedan od primjera, se sa tim kompjuterima „igraju“ kao sa igračkama. Male plastične spravice su, međutim, mnogo više od toga. Učenici i učitelji u učionicama kao što je ta peruanska kažu da kompjuteri i najsiromašnijoj djeci na svijetu pružaju nove mogućnosti učenja. Za više od tri godine, predstavnici nevladine i neprofitne organizacija „Jedan laptop za svako dijete“ podijelili su oko pola miliona kompjutera koji rade koristeći baterije punjive solarnom svjetlošću. Ti kompjuteri dostupni su po cijeni od 200 dolara, mada je proizvođačka cijena znatno veća.
Napore aktivista organizacija „Jedan laptom....“ prati i podrška vlada brojnih siromašnih i nerazvijenih zemalja.
Matt Keller, jedan od njenih menadžera, navodi:.
„Gana u Africi je zaista bila „zagrijana“ za naš projekat i upravo su kupili 10.000 kompjutera. Predsjednik Kigami u Ruandi želi laptop u rukama svakog djeteta u Ruandi, što je samo po sebi izvanredna priča. Već su otkupili 50.000 laptopa.“
Predsjednik Gane za male, jefitine kompjutere kaže da su „magične kutije“ čija je velika prednost u odnosu na veće i skuplje upravo to što im za rad nije potrebna električna energija. I gospodin Keller će slično reći:
„To jeste magična kutija, magična i zabavna spravica za svako dijete u tim siromašnim zemljama. Izgleda kao igračka, jednostavna je za korištenje, a pruža dosta mogućnosti za istraživanje i saznavanje. Djeca koja naše laptope imaju u svojim rukama bivaju uključena u, za njih, dinamičan i uzbudljiv proces.“
U organizaciji „Jedan laptop..... „ na projekat gledaju i kao na oblik američke javne, tihe, diplomacije.
„Tačno je da se radi o američkom proizvodu i tehnologiji, ali... mi dosežemo do ljudi na način koji ne ističe Sjedinjene Američke Države, nego samo omogućava djeci da razviju sposobnosti da sami nešto nauče“ – ističe gospodin Keller.
Program „Jedan laptop za svako dijete“ ulazi u svoju četvrtu godinu. Mada proizvodnja malih kopjutera košta gotovo dvostruko više nego se prvobitno očekivalo, zahvaljući naporima aktivista okupljenih oko tog programa projekat brzo raste i doseže do sve većeg broja djece širom svijeta.
