Bilo je lijepo čuti kada je Vijeće ministara EU na svome junskom zasjedanju pozvalo sve nadležne evropske institucije da daju svoj doprinos kako bi se promovirao bliski kontakt ljudi sa prostora Zapadnog Balkana i onih koji žive unutar granica EU. Tada je rečeno da je takav kontakt od najvećeg značaja za bolje razumjevanje i komunikaciju dva evropska dijela, tim prije što je Balkanu obećana jasna evropska perspektiva. U toj funkciji je trebao da bude i proces viznih olakšica, koji je zvanično stupio na snagu početkom ove godine… Trebao, ali nije, jer, sudeći prema nalazima istraživanja danas predstavljenog u Briselu, deklarativni pozivi su ostali na jednoj, a stvarnost na drugoj strani.
Među nalazima sa terena, izdvojeno je nekoliko najupečatljivijih.
Ljudi nisu dovoljno informisani o tome kakve mogućnosti im donose vizne olakšice- za to se krive nacionalne vlade u regionu, ali i delegacije Evropske komisije, kao i kao i konzulati država članica Unije. Zatim, iako se u najvećem dijelu poštuje rok od deset dana za dobijanje vize, problem predstavlja dužina čekanja na sam sastanak sa nadležnim osobljem konzulata, tako da tražioci viza, primjera radi, redovno kasne na vjenčanja rodbine u inostranstvu. Prepričava se uz to i slučaj folkornog društva koje je propustilo takmičenje u Italiji i tako dalje... Oni koji odlučuju o tome da li dati vizu ili ne, kada odbiju njeno izdavanje, ne daju nikakvo objašnjenje.
U spomenutom izvješaju se kaže da je to zbog toga što često studente vide kao one koji u inostranstvu traže posao, kao i umjetnike, vozače kamiona, novinare koji nemaju svoju matičnu kuću...
I, konačno, standardi nisu uvijek i svuda isti- sve više vuku na politiku, a vrh neprijatnog odnosa prema onima koji traže vizu u cijelom regionu drže konzulati Francuske i Austrije:
Amra Selesković, predstavnica Organizacija civilnog društva Vesta, kaže:
"Naša istraživanja su pokazala da se građani osjećaju inferiorno, da čak izbjegavaju da odu po vizu. Kada bi trebali da idu turistički u susjedne zemlje, postave sebi pitanje: da li je vrijedno?"Kenan Hadžimusić iz Akcionog servisa evropskih građana sa sjedištem u Belgiji, ističe:
"Insistiramo na regionalnom principu, iako nam je jasno da je jednostavnije primati zemlju po zemlju, zavisno od toga dokle su došli u poštivanju uvjeta mape puta za bezvizni režim. Međutim, neke regionalne specifičnosti treba imati u vidu kada se budu donosili zaključci. Jedna od njih se odnosi na BiH. Kao što je poznato, tamo mnogi imaju dupla državljanstva, to su Srbi i Hrvati u BiH, dok Bošnjaci imaju, uglavnom, bosanski pasoš i, u slučaju da Srbija dobije bezvizni režim, i Srbi i Hrvati će imati privilegovan status u odnosu na Bošnjake. Mislim da je to kontraproduktivno i da se svakako treba o tome razmisliti prije nego što se donesu odluke".
Evropska strana je danas povtrdila da će svi biti mjereni prema rezultatima. Sve države regiona već imaju mape puta koji vodi do bezviznog režima i sada je na njima da ih i ispoštuju.
O tome Amra Selesković kaže:
"Stvar je sada na nama. Mislim da se u BiH mnogo toga još treba uraditi kako bi se ovaj proces ubrzao. Mislim da Evropska komisija daje maksimum, bitno je sada da se Bosanci i Hercegovci slože i da konačno preuzmu stvar u svoje ruke".
Već sutra će biti prilika za ozbiljniji razgovor o tome. Naime, u direktoratu Evropske komisije za unurašnje poslove i pravdu dočekuju bosanskohercegovačku delegaciju koja vodi pregovore o ukidanju viza. Članovima delagacije će tada iz prve ruke biti saopšteno gje je BiH, šta joj je činiti i čemu se može nadati kada je riječ o otvaranju evropskih kapija za one koji nose bosanskohercgegovačke pasoše.
