Sarajevo
danas, 19. novembra 2008, dan uoči sutrašnjeg Međunarodnog dana prava djeteta.
Nekoliko kilometara dalje, u centru grada na nekadašnjem dječijem igralištu, niče stambeni kompleks nekog od lokalnih poduzetnika. Djeca iz okolnih zgrada odrastaće će igrajući se na parkingu.
Nekoliko ambasada demokratskih zemalja udobno se smjestilo u nekadašnja obdaništa. Pretrpana obdaništa smještena su u neuslovne stanove i prostore stambenih zgrada.
Lokalne vlasti odlučile su da djeca u obdaništima uče o vjeri, a da u školu kreću sa navršenih pet godina.
Primjeri su brojni. Djetinjstvo u Sarajevu danas ima sve manje prostora, sve manje vremena i sve manje zaštite od politike.
Ladislava Hamzić, aktivistica nevladinog udruženja „Naša djeca“ koje postoji više od 50 godina, podsjeća:
„Onaj osnovni princip na kojem počiva Konvencija o pravima djeteta da se sve uvijek radi u interesu djeteta u našoj zemlji se nedovoljno poštuje.“
U Bosni i Hercegovini politika pokreće sve. Sigurna nisu ni djeca. Zakoni, i ako postoje, ne poštuju se. Stepen zaštite dječijih prava neujednačen je u različitim dijelovima zemlje.
Dobrih momenata, kaže godpođa Hamzić, ima, ali su rjeđi od onih loših:
„Mi imamo određenih oblasti koje du dobro riješene i gdje su zaštićena prava djece, pogotovo kada je riječ o djeci bez roditeljskog staranja.“
Sa ovakvom slikom Sarajevo dočekuje dan zaštite dječijih prava. U trenutku kada je dječak od 5 godina zaradio svoj prvi današnji novac, u zgradi udaljenoj četiri kilometra nadležni ministar protokolarnim sastankom obilježio je dan zaštite dječijih prava u svom, „ministarskom rejonu.“