U malom gradu na sjeverozapadu Centralno-afričke Republike jedan čovjek, zaražen virusom HIV-a već 20 godina vodi svoj, individualni, „krstaški rat“ kako bi pomogao i sebi sličnima, drugima koji takođe žive sa virusom HIV-a.
Njegovo ime je Jeremie Nadoum
Prije svega, uspio je u onom možda i najtežem – ubijediti inficirane da prevladaju vlastiti sram, priznaju tu činjenicu kao takvu i late se zasađivanja povrća da bi imali što jesti. Svakog jutra, u ranu zoru, Nadoum odlazi u polje, nekoliko kilometara udaljeno od Bossangoa-e, koje je pripremio za sebe i duge sa virusom HIV-a. Okupio je oko 300 zaraženih.
Krče šikaru, proširuju polje, uzgajaju špinat, krastavac, mrkvu, luk i drugo povrće... voće takođe. Nadoum podstiče i vodi vlastitim primjerom jer, kako kaže, ako on ne dođe na polje, mnogi iz grupe će naći izgovor da ne rade. Reći će da su umorni, da se osjećaju slabo zbog lijekova koje uzimaju:
„Ako ih ne ohrabrujete, neće raditi kako treba. Ako ih podstičete, osjećaju se sretnije, manje izolirani. Osjećaju se da rade i žive, još jednom i nanovo.“Voće i povrće, hrana, koju uzgajaju njihov je kruh svakidašnji. Bez posla, jer ih niko sa virusom HIV-a u njihovom tijelu neće da zaposli, uz visoke cijene namirnica, ti ljudi drugačije ne bi preživjeli. Mnogi iz njegove grupe su umrli. Uz njihovo ime u malenoj Nadoumovoj knjižici je crveni križić. Neki su blizu smrti. Nadoum ih pojećuje svako poslijepodne. Jedan od HIV pozitivnih obolio je i od tuberkuloze. Nije u stanju hodati, jedva da može jesti.
Jeremie Nadoum zaražen je virusom HIV-a kao mladić seksualnim činom bez upotrebe kondoma. Bilo je to u vrijeme jednog nogometnog turnira u glavnom gradu Bengui-u.
Za ono što sada radi kaže:
„Za ono što radim ne dobijam nikakav novac. Znam da mi Bog pomaže. Od kada sam počeo pomagati drugima, osjećam se dobro. Nemam novac, ali činim dobro.“
Svjetski fond za borbu protiv HIV-a i AIDS-a pomaže žiteljima Bossangoa-e u testiranjima i distribucijom antiretroviralnih lijekova. Jeremie Nadoum će reći da bi bilo bolje da Svjetski fond angažira njega, nego da unajmljuje strance koji znaju mnogo manje o lokalnim realnostima i koji rijetko, prerijetko navrate u takva mala i zabita mjesta, do ljudi kojima je potrebno veliko razumijevanje i pomoć.
