Rat između Gruzije i Rusije početkom avgusta mjeseca naveo je više od 130.000 Gruzijaca da napuste svoje domove kako bi pobjegli od bombardovanja, granatiranja i pljačkanja. Dva mjeseca kasnije većina njih mogla je da se vrati, ali na desetine hiljada drugih još uvijek živi u prihvatilištima ili kod rodbine.
Za neke od njih, jedna soba u jednom obdaništu u Goriju je dom… još uvijek i za sada.
Elene Khaduri je 62-godišnja žena iz sela Kurta u Južnoj Osetiji. Njena sjećanja su mučne priče o
tome kako je morala pobjeći sa drugim
starijim ljudima:
“Sva Gruzijska sela na teritoriji Južne Osetije bila su spaljena. Potom smo morali pobjeći. Jedan stariji par pitao me da ih povedem sa sobom. Krenuo jejoš jedan 63-godišnjak. Bježali smo kroz šume, skrivali se, u šumi smo i spavali…”
Prolazili su i kroz spaljena spaljena sela, polja i voćnjake duž izbjegavajući naoružane ljude… I uspjeli doći do tampon zone, pronaći sklonište. Konačno ih je, kako kaže Elene Khaduri, izbavio jedan mladi rođak:
“Petnaestog dana dojurio je u taksiju, provetao nas kroz nekoliko kroz sela i tako smo došli ovdje.”
To je jedna od mnogih priča Gruzijaca, izbjeglica. Borbe između gruzijskih snaga i ruskih trupa, potpomaganih separatističkim saveznicima odmetnutog regiona Južne Osetije bile su žestoke. Rusi su brzo potisnuli gruzijsku armiju i zašli duboko na teritoriju Gruzije, uspostavljajući tampon-zone oko Južne Osetije i druge otcjepljene gruzijske enklave Abhazije na sjevero-zapadu zemlje.
Rusi su se u međuvremenu povukli iz tampon-zona.
Stefano Berti je u gradu Gori,na čelu ureda UNHCR. On kaže da je sada prioritet vraćanje ljudi kući.
“Vlada i međunarodne organizacije počinju projekte rehabilitacije i obnove, Tako da se nadamo da će raseljeni ljudi biti zbrinuti prije zime.”
Gruzijci se vraćaju kući, ali često u razorene domove. Kažu da trebaju pomoć da ih ponovo izgrade. Nekih trideset hiljada tek treba da se vrate.
Za grupu žena iz obdaništa povratak kući nije rješenje. Većina njih je došla iz sela u Južnoj Osetiji, gdje ruski vojnici drže kontrolu i gdje suseparatisti proglasili nezavisnost od Gruzije.
Zizilo Terushvili kaže da je čula od komšija da je njena kuća u Južnoj Osetiji, samo dan ranije, spaljena do temelja. Također je čula da je lokalno vijeće, kako je čula, postavilo ultimatum za povratak.
“Rekli su, ko god je živio tu, može da se vrati, ali da se mora odreći gruzijskog pasoša i uzeti ruski pasoš.”
Te žene ne žele to uraditi, kažu da su Gruzijke i da je Južna Osetija je njihov dom. Za sada je, međutim, njihov dom to obdanište u centru Gorija. U njemu živi više od 170 ljudi. Imaju konačište, posteljinu, doniranu odjeću i hranu, i pokušavaju da stvore neki izgled normalnosti.
“Ne znam šta će vlada uraditi. Vjerovatno nas neće ostaviti na ulici…” - nada se Elene Khaduri.
Uz nadu, i njoj i drugima ostaje da čekaju……