Kriza u Gruziji je dovela u pitanje ne samo stabilnost prostora uz Kaspijsko more, već i budućnost evropsko-američkih donosa sa Moskvom. Sa krizom, ukazuju se svi nedostaci dosadašnje politike EU i NATO prema državama u vlastitom i ruskom susjedstvu, koje odavno već traže širi pristup evropskom demokratskom prostoru i NATO sigurnosnom programu...
Evropljani još od unutar-gruzijskih sukoba ranih devedesetih uporno ponavljaju kako su Južna Osetija i Abhazija neodvojivi dio Gruzije, države kojoj je Brisel namijenio značajnu ulogu unutar političkog programa razvijanja dobrosusjedstva. Kao što je to slučaj i sa Ukrajinom, ne otvarajući prostor za prespektivu pridruživanja i članstva u EU, Brisel nastoji oko ujedinjene Evrope načiniti politički i sigurnosni prostor «dobrih i pouzdanih susjeda».
To im u ovom slučaaju ne plazi za rukom. Prodor ruskih snaga i okupacija dijela Gruzije, a termin «okupacija» koriste i EU i NATO, dovela je u pitanje ne samo cjelovitost gruzijske teritorije, već i budućnost evropsko- ruskih odnosa. Naime,gruzijski susjedi upozoravaju da nakon Južne Osetije i Abhazije, na red mogu doći Transnjestrija i pobunjena oblast Moldove, gdje su stacionirale trupe koje u Moskvi zovu mirotvorim.
Iz Evropskog parlamenta upozoravajuda je potrebno sve učiniti kako bi bio spriječen domino efekat: ako Rusija destabilizuje Gruziju, na red će doći Ukrajina i Azerbejdžan.
Evropljani za sada apeluju na Moskvu da se pridržava mirovnog planu, a iz NATO-a saopštavaju da Savez zamrzava komunikacijske kanale sa Rusijom. Prije dva, tri dana u Briselu je američka državna tajnica Condoleezza Rice, je poručila Rusiji da NATO neće praviti razliku između sudbina onih koji sada jesu u NATO i onih koji tu još nisu, a žarko bi željeli biti, kao što je to slučaj sa Gruzijom i Ukrajinom:
"Ova alijansa, NATO savez, nakon završetka hladnog rata i raspada Sovjetskog saveza, te stvarajući slobodnu i mirnu Evropu, neće dozvoliti da se u Evropi povlače nove linije, linije između onih koji su imali sreću da se nađu unutar trans-atlantskih struktura, i onih koji žele da se priključe tim strukturama".
Analitičari procjenjuju da je Moskva gruzijskom krizom Zapadu pokazala na najmanje tri stvari:
- bez obzira kako široki i koliko snažni bilo pro-zapadni pokreti u državama ruskog susjedstva, oni ne mogu spriječiti Moskvu da ih osujeti:
- bez obzira koliko EU i Amerika nastojale da preko Kaspijskog mora osiguraju alternativne rute snabdijevanja naftom, te tako osnaže vlastitu energetsku stabilnost, Rusija je uvijek u mogućnosti da takve namjeru presiječe:
-Moskva je uputila jasnu poruku ostatku svijeta, posebno «društvu osmorice» da je globalna uloga Rusije potcijenjena i da se tu stvari motraju hitno mijenjati...
Što se tiče Evropljana i NATO-a, oni najavljuju hitnu, osnaženu podršku gruzijskim vlastima, ne samo u zbrinjavanju ogromnog boja izbjeglih, već i u političkom približavanju Gruzije Briselu. Za Ukrajinu, da i to spomenemo, za septembar se pripremaju novi sporazumi. I u NATO najavljuju slično, osnivajući za sada NATO-gruzijsku komisiju.
Ipak, u oba briselska štaba ne krije se zebnja da bi zbivanja u i oko Gruzije mogla imati neželjen nastavak, nastavak teško sagledivih posljedica.
