U vremenu kada imamo malo vremena jedni za druge, postoje pojedinci koji krše pravila. Velimir Ivanišević je jedan od njih. Ljubitelj životinja i borac za njihov opstanak. Osnivač prvog Udruženja za zaštitu životnja u BiH. Idejni tvorac prvog azila za životinje u zemlji. Čovjek koji pokušava da mijenja svijet…. Na svoj način. Zbog toga dobija i nadimak.
Sada ga svi ga znaju pod imenom Veljo Pas. Nekada je bio strasni ribolovac. Poslije rata baca udice i ljubav prema životinjama usmjerava u drugom pravcu.
«Pljuvali su za mnom.... nazivali me svakakvim imenima, šta ja znam....između ostalog i psom... što meni je meni.... ovaj.... u suštini počelo kasnije i odgovarati, pa sam se počeo tako i potpisivati.... jer mi Ivanišević apsolutno ne znači ništa.... ovaj... a pas mi nešto znači» - prisjeća se danas Veljo.
Najviše vremena Velimir Ivanišević posvjećuje napuštenim životinjama. Pokušava da ih skloni sa ulice i spasi od šintora. Svake druge subote u sarajevskom parku organizuje i udomljavanje životnja. Do sada je za više od 5 hiljada četvoronožaca pronašao dom.
«Problem životinja... problem ljudi samih.... problem nezbrinutih životinja je problem svake lokalne zajednice koji mora, htjela to ili ne, uzeti kao vrlo važan. Uvijek je jeftinije preventivno djelovati, nego kasnije liječiti posljedice.»
I pored velikog broj spašenih, Ivanišević smatra da je briga o životinjama u BiH katastrofalna. Sanja o nestanku šintora i donošenja Zakona o zaštiti životinja. Bori se da država u kojoj živi bude zemlja u kojoj će se poštovati prirodna prava životinja. Do tada, radiće u Udruženju. Poslije toga, kako kaže, odlazi na more i postaje morepolovac.
«Tek sam u ovim godinama shvatio što je zapravo potrebno raditi da bi bili makar malo čovjek. Čini mi se da, ne samo kod nas nego i u čitavom svijetu, najmanje se polaže na to da budemo bar malo ljudi.»
