Sarajevo, malo prije ponoći 21. jula 2008. godine. Vijest čekana 12 godina prostrujala je medijskim kanalima. U Beogradu je uhapšen Radovan Karadžić, ratni lider bosanskih Srba optužen za masovne ratne zločine u desetinama općina u Bosni i Hercegovini.
Jedan sat i trideset minuta poslije ponoći. U zgradi Predsjedništva BiH je živo. Dok kroz prozor dolaze zvukovi slavlja građana, član Predsjedništva Željko Komšić obraća se javnosti:
«To prije svega može značiti bar tu mrvicu pravde žrtvama... porodicama onih koji više nema. Ali sa aspekta pravde, zadovoljenja načela pravde u što svi... kao normalni ljudi vjerujemo, također puno znači. Ne možete se vi baš oteti gorkom ukusu u ustima.... na primjer u Srebrenici 11. jula... kada znate da su ljudi koji su najodgovorniji za ono što se desilo tamo na slobodi. Ovo je ipak dio tog općeg načela zadovoljenja pravde.»
Manji broj građana spontano izlazi na ulično slavlje. Jaka kiša ne ometa ih u tome. Još nekoliko sati ulicama Sarajeva će trubiti grupe automobila.
U ulici Sutjeska, u centru grada, gdje je Radovan Karadžić sa porodicom živio do 1992. godine mirno je. Vijest o njegovom hapšenju neke njegove bivše komšije ostavlja budnim do jutra.
Dnevne novine od 22. jula donose desetine reakcija na vijest o Karadžićevom hapšenju. Građani Sarajeva je reći:
«Puno ih treba pohvatati.... Radovana i ovih naših jada.....»
«Nek' je... hvala bogu....»
«Sve u svemu, mislim da je jako pozitivno što je uhapšen... Valja će biti bolje, nadamo se boljem...»
Oglasile su se vladine i nevladine organizacije. Javnosti se obratio i Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu Miroslav Lajčak:
«Ovo je dobra vijest za Bosnu i Hercegovinu i za cijelu regiju. U njegovom slučaju pravda kasni, ali nije uskraćena. Upravo suprotno, ovo hapšenje pokazuje da niko nije izvan dometa pravde, da niko nije iznad zakona, da niko nije nedodirljiv. I to nam omogućava da kažemo, iako imamo još dvojicu optuženika na slobodi, da je ovo ipak početak kraja najtragičnijeg poglavlja u modernoj istoriji Bosne i Hercegovine.»
Deset kilometara od centra Sarajeva, u gradu koji se zove Istočno Sarajevo, reakcije građana uglavnom su suprotne. Haškom tribunalu ne vjeruju i Karadžićevo hapšenje smatraju tužnom činjenicom:
«Žalosno je to što se sve Srbi hvataju, a muslimani ne. Ako treba da odgovaraju, treba da svi odgovovaraju.»
«Ima i pozitivnih stvari što je dobro uradio, a ima i što nije dobro uradio...»
Radovan Karadžić je bio politički lider bosanskih Srba u periodu od 1992. do 1996. godine. U to vrijeme u desetinama općina u Bosni i Hercegovini počinjeni su masovni ratni zločini nad nesrpskim stanovništvom. Ubijani su civili, razarani su gradovi, silovane žene i djevojčice.
Mnogi građani očekuju da će sudjenje Radovanu Karadžiću donijeti nove informacije o nedavnoj strašnoj bosanskohercegovačkoj prošlosti. Stotine nižerangiranih počinilaca zločina još su na slobodi i taj zadatak domaćem pravosuđu tek predstoji.
