Za dva dana, 20. marta, biće tačno pet godina od kada su multinacionalne snage koje su brojale oko 300 hiljada vojnika, predvođene američkim, izvršile invaziju na Irak. Cilj je bio obaranje režima kojeg je predsjednik SAD George Bush optuživao za izradu oružja za masovno uništenje. Za sve te godine nije nađeno nikakvo oružje te vrste, a broba protiv pobunjenika i dalje traje, bez obzira što je prošlogodišnjim povećanjem američkih jedinica u Iraku nasilje smanjeno.
U nastojanju da u to, predratno vrijeme, Sjedinjene Američke države pridobiju međunarodnu podršku za vojnu akciju tadašnji američki državni sekretar Colin Powell je pred Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija iznio slučaj protiv Iraka. U svojoj prezentaciji je koristio snimke načinjene iz zraka o navodnim lokacijama hemijskog naoružanja i pokretnim laboratorijama za izradu nervnoga gasa.
”Dame i gospodo, to su sofisticirana postrojenja. U njima se mogu, primjera radi, proizvesti antraks i botulin, zapravo mogu biti proizvedene dovoljne količine suhih bioloških agenasa da ubiju na hiljade i hiljade ljudi” rekao je tada, pored ostalog, gospodin Powell .
Sjedinjenim Američkim Državama predvođene multinacionalne snage ubrzo su ostvarile glavni cilj invazije - obaranje režima Saddam Husseina. Sam Saddam bio je uhvaćen u decembru 2003. godine, a potom, nakon dugotrajnog suđenja, pogubljen tri godine kasnije.
Oružje za masovno uništenje, kako je već rečeno, nikada nije nađeno unatoč brojnim i temeljitim pretgarama koje su po cijelom Iraku obavljali i vojnici i, za oružje za masobvni uništavanje, specijalizovani timovi iz SAD. Sa dolaskom 2004. godine bilo je jasno da je bilo kakvo oružje za masovno uništenje, koje je posjedovao Saddam Hussein, bilo uništeno 1990-ih godina .
U međuvremenu, rasla je snaga pobunjenika, u početku uglavnom boraca-sunita koji su, miniranjem puteva i drugim napadima, nanosili teške gubitke američkinm snagama Irački civili, posebno šiiti, također su bili na meti i mnogi su ubijeni.
Anthony Cordesman, vojni stručnjak pri Centru za strateške i međunarodne studije, uvjeren je da administracija predsjednika Busha nije bila spremna da se nosi sa posljedicama invazije.
”Mi smo otišli u Irak spremni za jednu vrstu rata - svrgavanje Saddamovog režima i poraz konvencionalnih iračkih snaga. Imali smo iluziju da nam neće trebati operacije stabilizacije i izgradnje zemlje. Bili smo nepripremljeni za ono što se desilo, nismo stvorili uslove za stabilnost.“
Uprkos slobodnim izborima i predstavničkoj vladi nestabilnost je rasla, povećavao se broj civilnih žrtava u eksplozijama mnogobrojnih automobilaabombi i drugim raznoraznim napadima koje su izvodili militanti, i suniti i šiiti. Al-Qaida je stajala iza mnogih bombaških napada u Iraku, a cilj je bio eskalacije sektaškog nasilja. Sa 2006. godinom Irak se našao na rubu građanskog rata.
Početkom 2007. godine predsjednik Bush je, u nastojanju da se uguši nasilje, naredio da se u Irak pošalje dodatnih trideset hiljada vojnika. Pojačane snage i nova taktika držanja područja, nakon odstranjivanja pobunjenika, donijela je više mira u nekim dijelovima Bagdada i drugim područjima Iraka.
Pogibije civila smanjene su za 70 procenata u odnosu na godinu dana ranije. U nekada vrlo problematičnoj pokrajini Anbar, broj incidenata tokom jedne sedmice smanjen je na 20, u odnosu na preko 300 u oktobru mjesecu 2006.
Jedan od razloga tako velikom smanjenju napada bilo je okretanje bivših boraca - sunita protiv al-Qaida-e i svrstavanjenje uz američke snage u nastojanjima da se postigne i održi bezbjednost.
Vrhovni zapovjednik u Iraku general David Petraeus je razvio novu strategiju djelovanja nakon dospjelog pojačanja, ali je ipak nedavno, govoreći za informativni program Glasa Amerike za perzijsko govorno područje, izrazio oprez u vezi sa njenim uspjehom.
”Mi možemo sasvim sigurno reći da je sa pojačanjem naših snaga poboljašana i sigurnost, ali ja ne bih upotrijebio riječ uspjeh, pobjeda ili nešto tako.“
General Petraeus je takođe rekao da iračka vlada nije ostvarila dovoljan napredak na pomirenju na nivou države i obezbjeđivanju osnovnih javnih usluga. Jedan od glavnih ciljeva povećanja broja američkih vojnika bio je da se smanji nivo nasilja, tako da vlada Iraka u kojoj dominiraju šiiti može u miru unaprđivati druge oblasti. Međutim, mnogo više je ostalo da se uradi, rekao je za Glas Amerike general Petraeus.
”Ovdje ništa nije lako, teško je postići napredak i teško je pomoći da se dalje gradi. Bilo je napretka, mi namjeravamo da nastavimo i da to nadograđujemo, pokušavamo da učvrstimo, cementiramo neke od uspjeha... Za izrazitiji uspjeh potrebno je ostvariti i uspjeh u procesu pomirenja i rješavanju političkih problema.”
Rat u Iraku je drugi najduži rat u modernoj istoriji SAD, sa gotovo četiri hiljade poginulih američkih vojnika. Većina Amerikanaca je do sada zaključila da je ulazak u taj rat bio greška. Predsjednik Bush, međutim, čvrsto vjeruje drugačije.
”Odluka da se u početku moga predsjedničkog mandata ukloni Saddam Hussein bila je ispravna odluka. Smatrama da to bila ispravna odluka i u ovom trenutku moga mandata i biće ispravna zauvjek.”
Gospodin Bush se zavjetovao da će Amerika i dalje da stoji uz Irak. U isto vrijeme, uz Amerikance koji još uvijek tamo ginu, vjerovatni su izgledi da će rasti i pritisak da se rat okonča što prije.
