Rast cijena nafte na svjetskim tržištima i povećana potražnja i proizvodnja razlogom su povećanih briga mnogih analitičara da bi za nekoliko decenija dostupnost nafte mogla početi da opada. Drugi, opet, smatraju da razloga ze veliku zabrinutost nema i da nafta može biti izvor energije i narednih stoljeća.
Ideja da su rezerve nafte ograničene potekla je američkog geologa M. Kinga Hubberta. Osim toga, on je 1956. izašao sa teoretskom postavkom da će proizvodnja nafte dostići vrhunac, a zatim vrlo naglo početi da pada zbog smanjenja prirodnih rezervi ”crnog zlata.“ Temeljeći svoja razmatranja na Hubbertovim postavkama, mnogi su smatrali da će u roku od samo nekoliko decenija proizvodnja nafte na globalnom nivou početi da pada za tri ili četiri procenta. Jedan od njih je novinar David Strahan, član londonskog Centra za analizu smanjenja zaliha nafte, nevladine organizacije koja informira javnost o svim bitnim kretanjima vezanim za naftu:
“Naftni vrhunac” o kojem mi govorimo nije nestanak poslednjeg barela nafte na planeti. Taj vrhunac nazvali smo u skladu sa očekivani profilom proizvodnje nafte. Grafički prikazano, proizvodnja nafte izgleda poput simetrične ”planine” čiji je vrh sredini. Proizvodnja nafte raste svake godine, to je uzlazna linija, i u jednom trenutku dosegnuće vrhunac... a potom će početi da pada, to je silazna linija. Smatramo da je gotovo sigurno da će proizvodnje nafte dostići vrhunac prije 2020. godine.“
Mnogi analitičari optužuju zemlje, proizvođače nafte da namjerno, unatoč sve većoj potražnji, ograničavaju proizvodnju, a time i ponudu da bi do maksimuma uvećale dobit na tržištu na kojem je barel nafte premašio cijenu od 100 dolara. Drugi pak smatraju da je slabija vrijednost dolara u odnosu na druge valute osnovni razlog povećanju cijene, naročito u SAD.
Kenneth Medlock, ekonomista i stručnjak za energiju sa univerziteta Rice u saveznoj državi Texas, ističe da je u posljednjih nekoliko godina došlo do poremećaja u ravnoteži ponude i potražnje:
”Ujednačena proizvodnja i potrošnja držali su do prije desetak godina tržiste u ravnoteži. U poslednjoj deceniji potražnja je rasla brže nego u bilo kom vremenskom periodu u poslednjih 30, 40 godina. Taj ubrzani rast potražnje pratila je i povećana proizvodnja, odnosno snabdijevanje potrošača. U poslednje tri godine, međutim, došlo je do neravnoteže, ponuda nije pratila uvećanu potražnju. U suštini se dešava se to da potražnja nastavlja da raste, a kako je, usljed brojnih okolnosti, snabdijevanje teže nego ikada..... cijene rastu.
Nije mali broj eksperata koji tvrde da će novi, veliki, udar na cijene sirove nafte uslijediti kada bude nužno preći na skuplje, teže, dublje bušotine sa manjim količinama nafte, nakon što budu iscrpljana relativno jeftino dostupna velika nalazišta. Inženjer hemije i bio-molekularnih nauka Michael Economides sa univerziteta u Houstonu jedan je od onih stručnjaka koji smatraju da nafte rezerve neće biti iscrpljene u skoro vrijeme.
”Prvi put je spomeneuto da ostajemo bez nafte prije 150 godina. Bilo je 1866. godine, četiri godine nakon što je prvi namjenski bunar izbušen u Pennsylvania-i. Ozbiljne tvrdnje da ostajemo bez nafte ponavljane su najmanje šest puta za tih 150 i nešto godina. Moje kalkulacije navode me, međutim, na zaključak da ćemo vrhunac u proizvodnji nafte doseći negdje oko 2040. ili, možda, 2050. godine. Nakon toga proizvodnja nafte zadržaće se na istom nivou decenijama, možda čak i dva, tri stoljeća. I za to vrijeme će još uvijek biti proizvođene komercijalne količine nafte.”
Ekonomisti su saglasni u ocjeni da će, prije svega, ekonomska nužda, a zatim i ekološki zahtjevi, dovesti do razvoja alternativnih izvora energije. Mada geolog, i Eric Cheney sa univerziteta u Seattle-u, savezna država Washington, se sa tim slaže. On je uvjeren da će svijet naći pravi odgovor prije nego što nafte nestane.
”Naučnim i tehnološkim rješenjima, a naravno i ekonomskim razlozima, biće osigurana energetska budućnost. Počećemo da proizvodimo goriva iz, sada, ne-konvencionalnih izvora kao što je, primjera radi, katranski pjesak iz Alberte u Kanadi, a moguće je čak i iz škriljaca sa zapada SAD.”
Ako i kada nafte počne nestajati, većina analitičara predviđa strašne posljedice po svjetsku ekonomiju i političku stabilnost. Kenneth Medlock, već spomenuti ekonomista sa univerziteta Rice, kaže da i ne mora biti tako, da će posljedice ovisiti o stopi i brzini opadanja prirodnih rezervi nafte.
”Malo i postepeno smanjene nafte neće biti, ekonomski gledano, tako loše. Prisiliće nas na racionalniji odnos prema proizvodnji i potrošnji ”crnog zlata.“ Naravno, ako iz nekog razloga naglo ostanemo bez nafte, cijena prilagođavanja će biti velika. Zemlje kao što su Kina, Indija i SAD, najveći svjetski potrošači nafte, moraće se brzo prilagoditi da barem održe status quo. Međutim, malo je vjerovatno da će se to desiti, odnosno da će svijet nespreman dočekati takvu mogućnost.”
Ono čega će sigurno nestati je jeftina nafta, kaže geolog Eric Cheney. Uvjeren je da se cijena nafte nikada neće vratiti na iznos od deset dolara po barelu, ali da će nafte biti za sve one koji mogu da plate.
