Nakon invazije na Irak 2003. godine više od četiri milona Iračana izbjeglo je iz svojih domova, a otprilike polovina njih je napustila zemlju. Većina tih izbjeglica ostala je u susjednim zemljama, posebno u Siriji i Jordanu, ali su mnogi dom potražili i izvan regiona. Švedska je, od evropskih zemalja. bila najprivlačnija i više od osamdeset hiljada njih Iračana, uključujući tu oko devet hiljada onih kojisu došli od kada je rat počeo, sada živi u toj nordijskoj zemlji. U gradu Sordetalje, nedaleko od Stockholma, sada živi više iračkih izbjeglica što su ih prihvatile Sjedinjene Američke države.
Jedna od njih je i Fatin Kjalil, kršćanka, rođena i odrasla u Bagdadu. Stekla je titulu doktora nauka u oblasti fizičke kulture, predavala na univerzitetu u Bagdadu. Sa početkom rata u Iraku i njen svijet je počeo da se ruši.
”Bila sam veoma sretna u Bagdadu. Tokom rata nisam mogla ništa da radim… bilo je veoma teško jer nije bilo sigurnosti. U Iraku nigdje niste bili sigurni sigurni."
Do 2004-te godine većina članova njene porodice je izbjegla iz Iraka. Ona je, međutim, odlučila da ode tek nakon što su militanti oteli i silovali jednu od njenih rodica, a drugog rođaka ubili.
”Ubili su ga i ostavili na ulici. Poslije toga, ja sam odlučila da napustim svoju zemlju i dođem u Švedsku. Došla sam ovdje jer tu su moj otac, majka, moje sestre i brat.“
Sodertalje je mali grad. U poslednjih pet godina 5500 Iračana u njemu su našli dom. To je dvostruko više nego što su SAD, prema podacima State Departmenta, primile iračkih izbjeglica od kako je rat počeo.
Pored visokog švedskog standarda koji je privukao Iračane, Sodertalje je odrednica imigranata sa Srednjeg Istoka još od od prije 40-ak godina, kada su prvi asirijski kršćani, dolazeći iz Libana, Sirije i Turske, tu pustili svoje korijenje. Dolazeći u Sodertalje, sadašnje izbjeglice osjećaju kao da dolaze u svoju kuću.
Međutim, novopristigli Iračani povelik su teret za grad od nekih osamdeset hiljada stanovnika, kaže gradonačelnik Anders Lago.
”Naravno da je problem kada u kratkom vremenu dođe mnogo ljudi. Problem je sa stanovima. Dešava se da i po dvadeset osoba spava na podu u malom stanu…Naravno, ima problema i u obdaništima i školama. I čekanje na posao traje isuviše dugo.“
Irački novinar Iskander Bikasha ističe da je Švedska prihvatila zaista veliki broj izbjeglica i smatra da bi bilo prevedno da i druge zemlje pomognu.
”To bi umanjilo pritisak na Švedsku, a izbjeglicama iz Iraka bi se otvorila i neka druga vrata.“
Švedska će možda promijenti odnos prema Iračanima koji traže azil, ali neće zatvoriti vrata, mada je prihvatila pedeset procenata svih Iračana koji su, od početka rata, izbjegli u Evropu. Da bi bila izbjegnuta mogućnost stvaranja iračkig geta, Šveđani će razmišljaju o zakonu koji bi imigrantima nalagao da prihvate da žive i u gradovima u kojima nema već uspostavljenih useljeničkih zajednica.
Švedski ministar za migraciona pitanja Tobias Billstrom, ipak ne vjeruje da je davanje azila rješenje za problem iseljavanja iz Iraka.
”Iračani moraju sjesti i pokušati prevazići međusobne nesuglasice. Pokušaj raseljavanja ljudi i prihvatanje etničkog čišćenje jednostavno nije, po mom mišljenju, rješenje problema.“
U Sodertalje-u, Fatin Kjalil na svoj boravak u Švedskoj gleda kao nešto privremeno. Ona ne želi okrenuti leđa Bagdadu, ili biti na teretu zemlji, domaćinu. Zahvalna je zbog pruženog gostoprimstva, sretna što je okružena porodicom, ali u Sodertalje-u je još uvijek bes posla.
”Mogu da živim u Švedskoj. To za mene nije problem. Ali želim da se vratim u Bagdad. Ja volim Bagdad."
U sigurnoj i bezbjednoj Švedskoj Fatin Kjalil se moli za mir u Iraku, kako bi se i ona, i hiljade njoj sličnih, jednoga dana vratili kući.
