U Sjedinjenim Državama, na brojnim već održanim preliminarnim izborima, i onim koji su još preostali, kandidati za predsjedničku nominaciju Republikanske i Demokratske partije se fokusiraju na osvajanje što većeg broja delegata u susret partijskim nacionalnim konvencijama krajem ljeta. U našoj rubrici o izbornom sistemu, Jeffrey Young objašnjava komplikovani proces koji na kraju na novembarske izbore dovede samo po jednog kandidata iz te dvije najveće političke partije iz čijih su redova već decenijama isključivo birani američki predsjednici.
Put u Bijelu kuću vodi kroz 50 američkih saveznih država i nadmetanja na preliminarnim izborima. Da bi ušli u Bijelu kuću, kandidati prvo treba da osvoje nominaciju svoje partije, a tu odluku donose partijski delegati.
Na preliminarnim izborima na glasačkim listićima su imena predsjedničkih kandidata, ali glasači ustvari biraju delegate za konvenciju koji se obavezuju da će glasati za tog kandidata. Onaj ko osvoji najviše delegata na konvenciji dobije nominaciju, i tu odluku donose delegati.
Na Nacionalnoj konvenciji Demokratske partije, zakazanoj 25. augusta u Denveru, u Coloradu, očekuje se dolazak 4 hiljade i 49 delegata. To znači potrebno je najmanje dvije hiljade i 25 delegata, polovina plus jedan, za nominaciju partijskog kandidata na predsjedničkim izborima u novembru.
Republikanska partija očekuje dvije hiljade 381 delegata na svoj nacionalnoj konvenciji, koja će se održati u St. Paul-u u Minnesoti. Onaj ko dobije hiljadu i 191 delegata postaće predsjednički kandidat Republikanske partije.
Kod obje ključne američke partije delegacije čine dvije vrste delegata. Na primjeru Californije to objašnjava zvaničnik Demokratskog Nacionalnog Komiteta, Stacie Paxton.
Stacie Paxton, Demokratski nacionalni komitet:
Californija ima 441 delegata. Od toga se njih 370 obavezuju jednom ili drugom kandidatu. Preostalih 71 delegat su članovi Kongresa, oni nisu obavezni kandidatima koji su pobjedili na preliminarnim izborima, ali i oni glasaju na konvenciji.
Republikanci će iz Californije na svoju konvenciju poslati 173 delegata. 159 su u obavezi prema odredjenom kandidatu, dok preostalih 14 nisu.
Ove dvije partije različito obavezuju delegate prema predsjedničkim kandidatima. Demokrati primjenjuju proporciju i delegati koji osvoje odredjeni minimum dobivaju proporcionalno onoliko delegata koliko su osvojili glasova. Republikanci, medjutim, u nekim državama primjenjuju proporcionalni sistem, a u drugima pobjednik nosi sve.
Na konvenciji se glasa za kandidate.
Chairman, Maine delegation, Republikanska konvencija 1964.
Gospodine predsjedniče, država Main daje 14 glasova senatoru Margaret Chase Smith.
Kod obje partije delegati u obavezi, u prvom krugu, moraju glasati za kandidata kojem su glasovima birača dodjeljeni. Medjutim, ako ni jedan od kandidata ne osvoji polovinu plus jednog delegata, drže se novi krugovi glasanja, i tada delegati mogu glasati po vlastitom izboru. U praksi, medjutim, već decenijama pobjednik je poznat već u prvom krugu glasanja.
