Benazir Bhutto je bila pakistanski politički simbol - prva žena premijer u bilo kojoj muslimanskoj zemlji. Na dužnosti premijera bila je dva puta, od 1988. do 1990. i ponovo od 1993. do 1996.godine. Njen drugi mandat je bio zasjenjen optužbama za korupciju, i ona je napustila zemlju pod pritiskom zakonskih problema. Nakon 8 godina izgnanstva, u oktobru ove godine dozvoljen joj je povratak u Pakistan. Ona je tada, pored ostalog, rekla:
”Veoma sam emotivna zbog povratka u svoju zemlju. Sanjala sam o ovome danu mjesecima i godinama. Brojala sam sate, brojala minute i sekunde, kad ću vidjeti ovu zemlju, travu i nebo. Potpuno sam ophrvana emocijama.”
Okupljanje priređeno njoj za dobrodošlicu, popraćeno je bezobzirnim samoubilačkim napadom u kojem je poginulo više od 130 ljudi, što je bio jedan od najgorih napada takve vrste u istoriji Pakistana. Taj je napad ujedno, još više zategnuo odnose između nje i predsjednika Perweza Musharrafa. Ipak, gospođa Bhtutto je mjesecima pregovarala sa predsjednikom Musharrafom o mogućem dogovoru o podjeli vlasti, što su veoma podržavale i Sjedinjene Američke Države. Ali, razgovori su zapeli i gospođa Bhutto, odlučna da vrati demokratiju u Pakistan, započela je kampanju za opšte izbore planirane za 8. januar:
”Narod koji vidite napolju, to je stvarna slika Pakistana. To su mirni, radni ljudi srednje i radničke klase, koji žele da dobiju vlast kako bi gradili jedno umjereno, moderno društvo u kojem će svi biti jednaki. To je stvarni Pakistan i ako izborimo demokratiju to je lice Pakistana kojeg će svijet vidjeti. Neće to biti lice ekstremista koji su se širili pod diktatorskim režimima“ - rekla je u jednom od brojnih istupa
Uprkos upozorenjima koja su joj u vezi sa njenom ličnom sigurnošću upućivali zvaničnici pakistanske državne sigurnosti, Benazir Bhutoo je nastavljala da govori na javnim skupovima i čvrsto je vjerovala u svoj, pakistanski narod.
”Veoma sam ponosna na Pakistance. Strašno me boli kad čujem da kažu, za teroriste, bilo da napadaju podzemnu željeznicu u Londonu ili planiraju neku zavjeru u Njemačkoj, da svi njihovi tragovi vode natrag u Pakistan. To nije stvarna slika Pakistana.”
Pakistansku Narodnu stranku koju je predvodila gospođa Bhutto, osnovao je njen otac Zulfikar Ali Bhutto, početkom 60-ih godina prošlog vijeka. Ta je stranka i danas jedna od rijetkih političkih snaga koja ima podršku većeg i šireg kruga zadjednica u, inače, podijeljenom Pakistanu. Na žalost, sada su i Narodna stranka i Pakistan u cjelini ostali bez politčkog lidera koji je, po mnogim meritornim ocjenama, mogao voditi zemlju u pravcu dalje demokratizacije, društvene modernizacije i ekonomskog napretka.
