Evropska unija se ove godine dokazala kao projekat bez primjera u istoriji i sa svim uspjesima i padovima, ostala je na nogama. U narednu godinu ulazi jača nego ikada do sada. Prebrodila je političku krizu, postavila standarde borbe protiv klimatskih promjena, otvorila unutrašnje granice. To je samo dio razloga, ali sasvim dovoljan, za ocjenu o pozitivnom skoru Brisela kojeg uskoro očekuju novi izazovi.
Dobar dio Evropljana je u ovu godinu ušao sa zebnjom za posao, egzistenciju, u strahu za bezbjedost. Zebnje te vrste nisu smanjene kada je posljednji krug proširenja zaključen prijemom Bugarske i Rumunije, nego su, naprotiv, postale osjetnije. Na sreću, 2007. godina je za EU počela snažnim i odlučnim predsjedavanjem Njemačke, koje je, konačno, urodilo kompromisnim dogovorom oko ustava koji to zapravo i nije, ali jeste sporazum koji će dati oblik modernoj asocijaciji demokratskih država.
Nijemcima je pošlo za rukom da ubijede ostatak Evrope kako je bilo kakav ustav bolji od nikakvog i rođen je sporazum o funkcionisanju Unije, koji je posatavio ključne temelje. Ostalo će doći kasnije, nadaju se oni skloni Evropi-državi, ili neće doći nikad, priželjkuju oni skloniji nacionalnim identitetima i bojama. U svakom slučaju, Evropa je prebrodila krizu, dobila elemente funkcionisanja oko kojih se svi slažu: predsjednika koji neće nakon šest mjeseci, u pola posla, morati da napušta fotelju, zajedničkog ministra vanjskih poslova, snažnije ovlasti parlamenta.
Predsjednik Evropske komisije Manuel Barroso ovako je ocijenio taj sporazum:
"To je sporazum za proširenu Evropu, Evropu od Mediterana do Baltika, od Atlantika do Crnog mora. To je ključni dokument za Evropu koja dijeli zajedničke vrijednosti i ambicije. Po prvi put, države nekada podijeljene, stvorile su zajednički dokument o zajedničkim ciljevima".
Uz to, Evropljani mogu reći da su u 2007. godini formulirali i u Strasburu potpisali i konvenciju o ljudskim pravima. Mnogi tu konvenciju smatraju jednako važnom, ako ne važnijom od sporazuma o funkcioniranju Unije
U međuvremenu, Evropljani su se dogovorili i oko smanjenja zagađenja. Dogovoreno je da članice Unije do 2020. godine smanje ispuštanje štetnih gasova u atmosferu za 20 posto.
Gospodin Barroso je, govoreći o tome, posebno istakao:
"Preuzimamo veoma važnu i tešku obavezu kada je riječ o ograničenju štetnih gasova, kada je riječ o efikasnoij uupotrebi energije, kada je riječ o dijelu ukupne energetske politike. Zaista vjerujem da Evropa može da povede svijet u pravcu zaštite klime i prirodne okoline."
Evropa se nametnula kao nezaobilazan globalni ”igrač,“ prostor i asocijacija čija uloga je sve veća.
Zajedništvo je, po uvjerenju visokog predstavnik EU Javiera Solane, temeljni princip djelovanja:
"Djelovati zajedno znači i misliti zajedno, misliti na svjetske probleme,... ekonomske..., humanitarne.... Misliti zajedno na njih i pokušavati ih , opet zajedno, i rješavati".
I još jedan datum za istoriju - 21. decembar 2007. kada je proširen prostor ”Schengena,“ dan kada su uklonjene granice između starih i novih država EU. Prostorom bez granica sada slobodno mogu da putuju stanovnici Estonije, Latvije, Litvanije, Mađarske, Malte, Poljske, Slovenije, Slovačke i Česke. Kipar je tražio odgodu na godinu dana, dok Bugarska i Rumuinija još uvijek ne ispunjavanju standarde sigurnosti, te su tako, za sada, van ”Schengena.“
Njemačka kancelarka Angela Merkel tog 21. decembra nije krila ponos i radost:
"Danas je dan za istoriju, za stanovnike Njemačke Poljske i Češke, jer sada pripadamo zajedničkom prostoru".
Evropa, očito, grabi dalje. U narednoj godini je čekaju krupni politički i besbjednosni izazovi koncentrisani, u dobrom dijelu, na Zapadnom Balkanu. Šta i kako sa Kosovom, kako spriječiti radikale da osvoje vlast u Srbiji, a ostatak Balkana bodriti da hrabrije gazi reformama i putem prema Evropi? Vjeruje se da je sretna okolnost da će za par dana Slovenci preuzeti predsjedavanje Unijom, i da će učiniti najbolje da zaštite interese i
Evrope i svojih balkanskih susjeda.
