Kriza u Bosni i Hercegovini se naslanja na ono što se događa oko Kosova i reflektira ovdje. Bez obzira na to kakvo će rješenje biti na Kosovu, dobro je da dođe do tog rješenja jer odlaganje rješenja Kosova košta Bosnu i Hercegovinu. Bilo bi dobro da se stavi tačka na sve te dileme, nedoumice i hipoteze oko epiloga kosovke krize.
Ovdje u Bosni i Hercegovini se stvara nestabilnost, a u ovako rovitoj situaciji, u ovako ranjivoj Bosni i Hercegovini to ima direktne implikacije na međunacionalne odnose i samim tim se, ne bez razloga, spominju i nekakvi katastrofični scenariji.
Ja lično ne vjerujem da će se ponoviti 92. s obzirom na to da, ukoliko oko Bosne i Hercegovine postoji i jedna tačka oko koje je međunarodna zajednica saglasna i jedinstvena, onda je to da ne dozvoli da se ikada više ta i takva događanja ponove.
Može desiti da se ova kriza reflektuje na odnos prema povratnicima, može se desiti da se ponovo desi pomjeranje stanovništva, da narodi koji su manje brojni na nekim područjima krenu u one krajeve gdje su ”njihovi” u većini... Samim tim može da dođe do dodatnog zaoštravanja odnosa u Bosni i Hercegovini. Mislim da je to ono što sada treba izbjeći i treba apelovati na političare da spuste loptu i pokušaju hladne glave naći soluciju, napraviti kompromise i naći neka normalnija rješenja.
Ovdje, U Bosni i Hercegovini, teško vjerovati da bi u ovoj fazi lokalni političari bili u stanju da promijene odnos, da okrenu stranicu.
Teško je vjerovati da oni akteri koji su doveli u ovu duboku krizu, mogu da budu ti koji će ovu zemlju i izvesti iz krize. Zbog toga je dosta toga u rukama međunarodne zajednice, koja bi trebala na jedan konstruktivan način, osluškujući efekte svojih poteza, polako da navede bosanskohercegovačke vlasti na reforme, na micanje naprijed. Jer.... konačno, mi smo jedina zemlja koja je van bilo kakvog sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, odnosno van bilo kakvog domašaja Brisela, i mislim da je to nešto što je nedopustivo sa stanovišta interesa građana Bosne i Hercegovine, sa stanovišta njihovog prava da i se oni približe, i po nivou života, i po demokratskim pravima i slobodama, onome što Evropa nudi i što Evropa jeste.
Ovdje u Bosni i Hercegovini se stvara nestabilnost, a u ovako rovitoj situaciji, u ovako ranjivoj Bosni i Hercegovini to ima direktne implikacije na međunacionalne odnose i samim tim se, ne bez razloga, spominju i nekakvi katastrofični scenariji.
Ja lično ne vjerujem da će se ponoviti 92. s obzirom na to da, ukoliko oko Bosne i Hercegovine postoji i jedna tačka oko koje je međunarodna zajednica saglasna i jedinstvena, onda je to da ne dozvoli da se ikada više ta i takva događanja ponove.
Može desiti da se ova kriza reflektuje na odnos prema povratnicima, može se desiti da se ponovo desi pomjeranje stanovništva, da narodi koji su manje brojni na nekim područjima krenu u one krajeve gdje su ”njihovi” u većini... Samim tim može da dođe do dodatnog zaoštravanja odnosa u Bosni i Hercegovini. Mislim da je to ono što sada treba izbjeći i treba apelovati na političare da spuste loptu i pokušaju hladne glave naći soluciju, napraviti kompromise i naći neka normalnija rješenja.
Ovdje, U Bosni i Hercegovini, teško vjerovati da bi u ovoj fazi lokalni političari bili u stanju da promijene odnos, da okrenu stranicu.
Teško je vjerovati da oni akteri koji su doveli u ovu duboku krizu, mogu da budu ti koji će ovu zemlju i izvesti iz krize. Zbog toga je dosta toga u rukama međunarodne zajednice, koja bi trebala na jedan konstruktivan način, osluškujući efekte svojih poteza, polako da navede bosanskohercegovačke vlasti na reforme, na micanje naprijed. Jer.... konačno, mi smo jedina zemlja koja je van bilo kakvog sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, odnosno van bilo kakvog domašaja Brisela, i mislim da je to nešto što je nedopustivo sa stanovišta interesa građana Bosne i Hercegovine, sa stanovišta njihovog prava da i se oni približe, i po nivou života, i po demokratskim pravima i slobodama, onome što Evropa nudi i što Evropa jeste.
