Oko 3 hiljade ljudi je poginulo u terorističkom napadu na Sjedinjene Države. Šest godina kasnije eksperti kažu da napad nastavlja razarati i čak okončavati živote. Naime, mnogi koji su priskočili u pomoć bili su izloženi otrovnom dimu i prašini na mjestu ruševina Svjetskog trgovinskog centra. Na stotine vatrogasaca, policajaca, dobrovoljaca i onih koji su radili na raščišćavanju ruševina sada pate od ozbiljnih zdravstvenih problema, i fizičkih i psihičkih, ili su postali nesposobni za rad. Za Glas Amerikeprilog Carolyn Weaver.
Ova trojica ljudi: psiho-terapeut, onesposobljeni radnik u čeličani i bivši bolničar hitne pomoći - udružili su se kako bi pomogli veteranima sa nulte tačke. Oni kažu da svi koji su radili na ruševinama pate od zdravstvenih problema. Marvin Betha je bio na dužnosti kao bolničar hitne pomoći, kada su se tornjevi srušili.
MARVIN BETHEA, bivši bolničar: To možete zamisliti kao da je neko košaru punu otrovne prašine sasuo u vaše grlo. Ne samo da niste mogli ništa vidjeti, gotovo da se nije uopće oglo disati. Bio sam pokriven od glave do pete, i bukvalno smo iz nosa izbacivali komadiće cementa. Glas mi je bio jako nazalan, sve mi je unutra sagorilo.
Bethea je nakon nekoliko mjeseci doživio jak moždani udar, i sada je penzioniran kao nesposoban za rad. Njegov prijatelj, radnik čeličane, John Sferazo je oko mjesec dana radio na ruševini.
JOHN SFERAZO, oboljeli radnik čeličane: Što duže tamo boravite osjećate kao da vam neko sjedi na plućima, to je ono što osjećate svaki put kada dobijete infekciju pluća, i onda dobijete takozvani "Kašalj Svjetskog trgovinskog centra.
Milioni kilograma plastike, željeza, stakla i cementa su se raspršili ili izgorjeli u rušenju Svjetskog trgovinskog centra stvarajući veoma otrovni dim i prašinu. Ali, uskoro nakon rušenja, zvaničnici su rekli da je zrak bio siguran. Radnicima na radilištu nisu dati respiratori, čak nije zahtijevano da nose maske.
JOHN SFERAZO, oboljeli radnik čeličane: Maske su date tek nekoliko dana kasnije. Ali nakon što smo nosili maske, dva ili tri dana, naši izabrani zvaničnici su nam rekli da je zrak siguran za udisanje i voda sigurna za piće.
DR. JACQUELINE MOLINE, BOLNICA MOUNT SINAI: Svako ko je radio na ruševini, morao je biti testiran koji respirator mu odgovara i morao ga je nositi. Ukoliko ga nisu mogli nositi 100 posto vremena, morali su 95 posto.
Dr. Jacqueline Moline je direktor programa, bolnice Mount Sinai, kroz koji se trenutno liječi šest hiljada i tri stotine radnika i dobrovoljaca sa nulte tačke, odnosno mjesta rušenja. Ona kaže da zrak nikada nije bio siguran na ruševini i da se problemi koji se sada pojavljuju kreću od mrlja na plućima i infekcija do čireva i oštećenja jednjaka.
DR. JACQUELINE MOLINE, BOLNICA MOUNT SINAI: Bilo je smrtnih slučajeva zbog izloženosti prašini i dimu na ruševinama Svjetskog trgovinskog centra. Neki ljudi su pretrpjeli tolika oštećenja na plućima da nisu mogli preživjeti. Mislim da se vremenom mogu pojaviti druga oboljenja koja bi mogla biti smrtonosna.
Ona je ukazala i na depresiju i post-traumatski sindrom kao uobičajenu pojavu kod mnogih radnika sa Ground Zero. Marvin Bethea i John Sferazo kažu da još uvijek pate od toga.
Marvin Bethea, bivši bolničar: Plakao sam svakog dana, punih 40 dana. Bio sam zdrav, bio sam sportista. Tog dana sam izgubio 16 ljudi koje sam znao.
John Sferazo, oboljeli radnik čeličane: Čujete helikoptere, čujete te avione, nalazite komade ljudskog tijela, svugdje. Zar iko zaista misli da smo mi tada mogli pomišljati na naše zdravlje.
Nedavni federalni izvještaj ukazuje da će troškovi liječenja radnika sa Ground Zero premašiti 300 miliona dolara godišnje. To je mnogo više od iznosa kojeg je federalna vlada odvojila za te svrhe. Eksperti procjenjuju da će za čak oko 20 hiljada radnika i dobrovoljaca biti potrebna pomoć.
