Francuski Le Monde u razgovoru sa bivšom glasnogovornicom glavne haške tužiteljice, Carle del Ponte, Florance Hartmann, donosi tvrdnje o tome kako su zapadni lideri, u ime političkih ciljeva, nekoliko puta spriječili hapšenje Radovana Karadžića.
Ono što je u više navrata sugerisala sama glavna tužiteljica Haškog suda, potvrdjuje i njena višegodišnja glasnogovornica, Florance Hartmann - da li je istina u tome da Francuzima nije odgovaralo da se uhapsi Karadžić jer je to bilo protivno dogovoru s njim kada je na slobodu pustio zarobljene francuske pilote, ili je prevagnuo strah od Moskve, zapadni lideri su, držeći konce Karadžićeve sudbine, dozvolili njegov, sada već drugu deceniju dug bjeg od pravde.
Nedugo nakon Daytona, tvrdi Hartmann u svojoj knjizi "Mir i kazna", iz koje je detalje iznijela francuskom listu, u Parizu se zbio susret Chiraca, Clintona, britanskog premijera Blaira i kancelara Kohla - po jednoj verziji, francuski predsjednik je htio Karadžića, dok je Clinton bio protiv, želeći prije da o akciji obavijesti Moskvu. Od akcije nije bilo ništa jer joj se suprotsavio predsjednik Jeljcin zbog činjenice da je Karadžić, kako se navodi, znao previše o Miloševiću.
Hartmann kaže da je ruski predsjednik bio taj koji je lično Karadžiću naručio avion koji ga je 1997. godine iz Srbije prebacio u Bjelorusiju, odakle se, par mjeseci kasnije, vratio bez zebnje da će biti uhapšen.
Tri godine poslije glavna tužiteljica ima pouzdane podatke o Karadžićevom kretanju u francuskom sektoru medjunardonih snaga u BiH - Amerikanci, prema njoj, onemogućavaju hapšenje, a Del Ponte bez opipljivih dokaza, ostaje samo sa dubokim uverenjem da je riječ o manje poznatom dijelu "daytonske pogodbe".
Knjiga bivše glasnogovornice glavne haške tužiteljice je, u svakom slučaju, potvrda uvjerenja gospodje Del Ponte da je politika ometala misiju tužitelja što, pred najave o skorom zatvaranju vrata Tribunala, ostavlja prostor za mračne perspektive sudbine pravde na Zapadnom Balkanu.
