Nije nikakva tajna da video igre i televizijski programi često slikovito prikazuju nasilje. Ali sada, tri nova istraživanja pokazuju da nasilje izaziva kod djece, tinejdžera i mladjih, ali zrelih osoba ponašanje agresivnije nego kod mladih koji nisu izloženi tome. Uz to se u Washingtonu nedavno uzburkala rasprava o tome kako zaštititi djecu od nasilnih televizijskih emisija.
Za Glas Amerike, Carol Pearson.
Istraživanje koje su proveli psiholozi sa univerziteta savezne države Iowa, donosi zaključak da čak animacija poput video igara za djecu gdje se ni ne prikazuje krv, ali se vidi neko povrijedjen - izazivaju agresivnije ponašanje kod djece.
Istraživači su otkrili da slikovitije video igre za tinejdjere takodjer izazivaju agresivnije ponašanje, a zaključuje se da čak ni zrele, ali dovoljno mlade osobe, kao studenti fakulteta, nisu imuni na efekte nasilja u medijima. Iako je izuzetno važno da roditelji pažljivo kontroliraju sadržaj onog što njihova djeca gledaju, u Washingtonu Komisija za komunikaciju na nivou cijele države, ipak traži od Kongres nove mjere da se zaštite djeca od nasilja putem vizuelnih medija.
Penny Nance je član te Komisije: Gledanje nasilja na televiziji može imati za posljedicu agresivno ponašanje kod djece i stoga se mora nešto uraditi po tom pitanju.
Samo to šta bi trebalo da se uradi pokrenulo je žestoku raspravu.
Jedna opcija je da se ograniče nasilni programi samo na noćne sate.
Drugo je da se natjeraju kompanije kablovske televizije da ponude pretplatnicima veći izbor kanala tako da mogu izbjeći programe s nasiljem.
Tim Winter iz nevladine grupe TV vijeća roditelja podržava drugu opciju: Ne bi trebalo da čovjek mora platiti i za slikovitu scenu silovanja na FX mreži, samo zato što to ide u paketu sa kanalom Disney.
Neki zastupnici u američkom Kongresu se slažu s potrebom predlaganja zakona kojim bi se djeca zaštitila od nasilja na televiziji. Ali Howard Kurtz, reporter lista The Washington Post, predvidja da će industrija zabave gledati da uzvrati takav udarac najjače što može: Oni tvrde da emitiraju programe koji privlače gledaoce i u prošlosti bili su veoma uspješni u lobiranju protiv zakona koji im nisu odgovarali.
Eventualni zakon će takodjer izazvati bitku na sudu. Caroline Frederickson iz Unije gradjanskih sloboda Amerikanaca: Kongres tako postaje biro za cenzuru i iskreno se nadam da će mnogi članovi Kongresa shvatiti da to nije prikladna uloga za njih.
Mnogi Amerikanci se slažu sa Glynis Thomas, majkom koja kaže da, na kraju krajeva, ona je odgovorna za to šta njeni sinovi gledaju: Mislim da rezultat leži u umjerenosti. Ja mislim da roditelji treba da budu uključeni u to šta njihova djeca gledaju.
No, ima i drugih roditelja koji zele vise pomoci od vlade u spriječavanju nasilja na televiziji.
