Da Slobodan Milošević nije umro prije nego mu je haško sudjenje bilo završeno, odluka Medjunarodnog suda prvade u tužbi za genocid protiv Srbije bi bila drugačija - kaže za Glas Amerike Gregory Stanton, stručnjak za medjunarodno pravo, i direktor grupe Genocide Watch, koja se bavi genocidom i promocijom pravnih načina da se on spriječi.
Gregory Stanton, Genocide Watch:
Mnogo ljudi pogrešno tumači odluku Suda kao poraz za Bosnu - to nije slučaj. U stvari, 13 od 15 sudija na Medjunarodnom sudu pravde su glasali za odluku prema kojoj je Srbija prekršila Konvenciju o genocidu, i to kroz dva važna aspekta: jedan je da su mogli zaustaviti masakr u Srebrenici , a nisu; a drugi je da je Beograd mogao kazniti broj počinitelja tog zločina , i predati Ratka Mladića Tribunalu, a nije.U tom smislu je ova odluka pobjeda za Bosnu. medjutim, s druge strane, nisu pronašli dovoljno dokaza, niti dovoljno jake dokaze prema kojima se vrh vlasti u Beogradu mogao proglasiti odgovornim za genocid u Bosni.Moje je mišljenje, medjutim, da je to pogrešno. Nekoliko sudija u panelu, treba reći, su takodjer smatrali da je to pogrešno, i da je dovoljno dokaza pronadjeno da je Srbija odgovorna za genocid u BiH...Dakle, Srbi mogu reći: eto , nisu nas proglasili odgovornim za genocid, medjutim, to u biti nije istina. Istina je da je sud pronašao da se Srbija ogriješila o Medjunarodnu konvenciju o genocidu.
VOA:
Da Slobodan Milošević nije umro prije nego mu je sudjenje okončano, da li bi odluka ovoga suda bila drugačija?
Gergory Stanton, Genocide Watch :
Odluka bi svakako bila drugačija - i reći ću vam zašto: tribunal za ratne zločine u Den Haagu posjeduje dokumente koje je dobio od Srbije, tačnije, Savjeta za narodnu obranu u Beogradu, a koji jasno pokazuju da je vrh vlade u Beogradu direktno bio uključen u genocid u Bosni Hercegovini.Medjutim, ti su dokumenti dati Tribunalu pod uvjetom da ih niko osim sudija u tom Tribunalu ne može vidjeti -dakle, pod uvjetom da se drže u tajnosti, i da ih ne može vidjeti ni Medjunarodni sud pravde. Imali ste situaciju gdje dvije institucije pravde u Den Haagu, jedna do druge, nisu mogle podijeliti materijal. Stoga su odvjetnici u slučaju tužbe za genocid jednostavno morali ignorirati te dokumente. Da je Milošević bio osudjen za genocid - u što čvrsto vjerujem da bi bio da nije umro - i ti bi dokumente izašli na svjetlo dana, pokazujući direktnu uključenost , kao što je činjenica da su plaće za ključne zapovjednike srpske vojske u BiH stizale iz Beograda. Zato vjerujem da bi sve bilo drugačije da Milošević nije umro prije kraja sudjenja. Njemu će eto morati suditi onaj najviši sud.
Gospodin Stanton dodaje da je pogrešno u odluci i to što nije uspostavljena veza izmedju tzv etničkog čišćenja - što je novi termin u socio - pravnoj terminologiji, i genocida, kada je, kaže Stantnon, etničko čišćenje Miloševićev termin i eufemizam za genicidne masakre kojima je cilj očistiti populacije s odredjenog teritorija.Legitimizirati termin koji je izmislio jedan od počinitelja zločina,a što se dogodilo , je izuzetno pogrešno, kaže profesor Stanton. No, presuda je donesena, i na pitanje hoće li i kako utjecati na konačno izmirenje, Gregory Stanton kaže:
U tom smislu, ovakva odluka možda može i pomoći procesu izmirenja, jer i jednoj i drugoj strani daje nešto, i u tom smislu ovo je politički .. da kaže, odluka za razumjeti. Bosna i Hercegoivna ima puno pravo reći da je odnijela pobjedu u smislu da je Srbija prekršila Medjunarodnu konvenciju o genocidu; takodjer može s punim pravom reći da je Beograd taj koji je obavezan privesti Mladića i ostale pred Tribunal u Den Haagu - to je jasna pobjeda za BIH. S druge strane, Srbija može reći: vidite, mi kao nacija, nismo počinili genocid, ali isto tako reći i ovo: kao Srbi danas, mi se distanciramo od odluka koje je donosio Milošević i po kojima su činjeni užasni zločini u BiH. To je možda ono što može pomoći istinskom izmirenju u budućnosti.
