Ayaan Hirši Ali, Muslimanka Somalijskog porijekla, donedavno član Holandskog parlamenta, takodje poznata kao aktivista za ljudska prava, sa samo 37 godina je prošle godine bila nominovana za Nobelovu nagradu za mir. Ayaan Hirsi Ali je i scenarista filma Submission, ili Pokornost, koji govori o položaju žena u Somaliji, te autorica knjige Caged Virgin - Djevica u kavezu.
Film Pokornost je holandskog redatelja Thea Van Gogha koštao života, što je do nedavno bilo nezamislivo u zemlji u kojoj se uživa sloboda štampe i sloboda izražavanja. Ovaj je film ostavio duboki trag i na život Ayaan Hirši, i čini se da su joj prijetnje smrću od strane islamskih fundamentalista, dale još više snage i entuzijazma za verbalnu borbu za ljudska prava. Njoj je nedavno Kongres za rasnu jednakost, konzervativna organizacija iz New York-a, odala priznanje za rad. Prilikom ovog upečatljivog obraćanja Ali je izmedjuostaloga rekla:
Kada sam se ja rodila, dijelovi Afrike odakle dolazim su već bili nezavisni, Somalija, Etiopija i Kenija. Bijeli čovjek, o čijim represijama su govorili moji preci je tada već otišao. Medjutim sa njegovim odlaskom, represija nije nije nestala. Sve akte mržnje i progona u Africi danas čine crnci protiv crnaca. Još jedan dokaz da kao ni milosrdje ili velikodušnost, ni grijesi okrutnosti i pohlepe, ne prepoznaju boju kože. Meni se danas odaje priznanje jer ova organizacija želi san Martina Luther Kinga proširiti mimo samo rasne jadnakosti. Oni žele biti osnova za borbu protiv najveće diskriminacije našeg, ili možda čak bilo kojeg vremena. Radi se o jednakosti medju spolovima, najobscenijoj od svih diskriminacija koja se izražava kroz strašne akte kao što su premlaćivanje, nasilno odstranjivanje dijelova tijela, silovanja i ubistva, i skoro svi ovi agresivni akti su opravdani u ime kulture i vjere, u najintimnijem okruženju, vlastitom domu. Ja govorim o progonima i diskriminaciji u kojoj vjerski lideri i političari, ujaci i tetke, očevi i majke, svi vjeruju da su djevojčice i žene manje vrijedne. Kada sam prvi put došla u zapadnu zemlju, bili sam potpuno šokirana kada sam upoznala muškarce koji su govorili Dame imaju prednost! Ja sam odrasla u kulturi u kojoj sam uvijek bila na zadnjem mjestu samo zato što sam žena, gdje sam zbog svojeg spola bila sputana, gdje je sav teret tako zvanih pristojnih odnosa medju spolovima bio na mojim ženskim ledjima. Upoznala sam novu kulturu u kojoj muškarci i žene dijele odgovornost roditeljstva, gledala sam ih kako jednako pripremaju i uče i dječake i djevojčice kako bi jednog dana postali uspješni ljudi...
I ako si mogu dozvoliti da budem inspirisana riječima Martina Luthera Kinga, moj je san da oni sretnici koji su se rodili u kulturi u kojoj Dame imaju prednost, napuste mit da su sve kulture jednake. Kultura koja odstranjuje dijelove genitalije djevojčica i drži ih iza zidova, i velova - nije jednaka kulturi koja proslavlja ženstvenost! Ljudska bića su jednako vrijedna, kulture nisu!
