Trgovina ljudskim organima za presađivanje je osjetljivo pitanje u medicinskoj zajednici i među ozbiljno bolesnim pacijentima kojima je potrebno više od nade. Napredovanja hirurških tehnika su olakšala i dstribuciju organa, ćelija i tkiva. Ali u svijetu postoji veliki razdor između ponude i potražnje.
Melinda Smith u svom prilogu donosi priču o naporima jednog čovjeka da potencijalnim donorima da mjesto u redu onih koji čekaju.
Kada Dave Undis sjedne za svoj kompjuter, on ima misiju: nastoji izmijeniti način na kojeg se distribuiraju ljudski organi u Sjedinjenim državama.
Zašto bi ste htjeli dati svoj organ nekome ko nije voljan dati svoj vlastiti?, kaže gospodin Undis koji je osnivač organizacije Lifesharers. On je naziva krugom za organe koji promovira jednostavan koncept: članovi organizacije obećaju da će donirati organ nakon smrti, i svojim kolegama iz iste organizacije daju prioritet primaoca. Kao članovi, oni ili njihovi voljeni imaju pristup organima koji bi inače njima bili dostupni. Dok mreža bude rasla, tako će, navode predstavnici organizacije, sve više organa biti dostupno njenim članovima. Michael Neeley se prijavio. On ima hepatitis i potrebna mu je nova jetra.
Teško je procijeniti koliko pacijenata u svijetu čeka na transplantaciju organa. Svjetska zdravstvena organizacija je međutim izrazila zabrinutost oko legalne i ilegalne trgovine ljudskih organa, osobito u zemaljama ukojima taj proces nije oštro reguliran. Predstavnici organizacije kažu da iako postoje volonterkse liste i iako su neke zemlje uvele obaveznu registraciju procedura transplanatacije, nema raširenog metoda za sakupljanje podataka.
U Sjedinjenim državama, slaganje potreba pacijenta sa umrlim donatorom organa znači pronalaženje donatora kroz labirint državnih organizacija. Oko polovine od 50 saveznih država drži listu onih koji potpišu sporazum o doniranju, što je informacija koja se može naći na većini vozačkih dozvola. Michael Neeleu je jedan od najmanje 94 hiljade Amerikanaca na listi čekanja. Neki koji se na listi nalaze prije njega će i umrijeti prije nego se prozove njihovo ime.
Direktor programa za presađivanje jetre pri univerzitetu Vanderbilt u Nashvilleu u Tenesiju je ključni član programa.
Dokyor Michael Porayko smatra da će to staviti neželjeni pritisak na ljude.
Ne vjerujem da će nam to pomoći da primoramo ljude da potpišu donatorske dokumente. Nikad nismo vidjeli nijednu pozitivnu stvar od pokušaja da se primora na takvo što, kaže on.
David Undis se ne slaže s tim.
Ako možete dobiti organ bez pristanka da donirate svoj vlastiti, mnogi ljudi će to iskoristiti. Takvi predstavljaju veliki problem koji uzrokuje smrt mnogih, kaže gospodin Undis.
Broj dobrovoljnih donatora na listi je samo nekoliko hiljada, što možda nije dovoljno da se garantira transplantacija za svakoga kome je potrebna. Ali organizatori grupe kažu da se sve više ljudi prijavljuje na listu i to je Michaelu Neeleyu dalo novu dozu optimizma.
BY JLINING:
Pridruživanjem grupi, otvaram sebi još jedna vrata za pronalazak potencijalnog donatora. I ja sam isto u mogućnosti da doniram,kaže on.
Michael Neeley se nada da će se i drugi osjećati na isti način kao i on: a to je da je davati isto toliko važno kao i primati.
