U starinskom, istorijskom gradu Leesburgu, u saveznoj državi Virginija, nalazi se Dodona Manor, dom jednog od najznačajnijih ličnost 20 vijeka, kako je to kazao Winston Churchill, čovjeka koji je pomogao u ponovnoj izgradnji Evrope nakon Drugog svjetskog rata. Riječ je o generalu Georgu Marshallu. Izvještava Liu Enming.
Tokom svoje karijere, George Marshall je služio u dva svjetska rata i u administraciji osam američkih predsjednika. On je jedini profesionalni vojnik kojem je dodijeljena Novbelova nagrada 1953 godine. Prema riječima Rachael Thompson, direktorice odjela za obrazovanje Dodona Manor centra, George Marshall je najpoznatiji po svom planu izgradnje Evrope nakon Drugog svjetskog rata tokom administracije predsjednika Trumana.
”Ljudi se u Evropi sjećaju gospodin Marshalla, imali smo posjetitelje iz Njemačke, Holandije koji su uživali beneficije nejgovog plana. Oni sa suzama u očima kažu da ne bi mogli preživjeti da nije bilo Marshallovog plana i da je on bio američki heroj.“
George Marshall je rođen u Uniontownu u Pensilvaniji 1880 godine .
RACHAEL THOMPSON: Diplomirao je na Virdžinijskom vojnom institutu, te se pridružio američkoj vojsci. Prvog septembra 1939. godine je postao zapovjednik stožera američkih vojnih snaga, što znači da je imao težak zadatak uptravljati američkom vojskom tokom rata. 1944 godine je postao general sa pet zvjezdica, jedan od rijetkih.
Na vrhuncu svoje karijere, zajedno sa suprugom Katherin, odlučio je da potraži mjesto za porodični odmor. Katherine Marshall je pronašla upravo ovaj dom u podnožju Blue Ridge planine 1941. godine. Kristie Lalire je vodič ture u ovoj kući.
”Stojimo u hodniku Marshallove kuće Dodona Manor. Radi se o zdanju iz 18. vijeka koja je dograđena u 19. vijeku. Ova vrsta gradnje je tipična za takozvani federalni arhitetktonski stil, gdje imate centralni hodnik iz kojeg se ide u salone koji se nalaze sa strane.“
Od tapeta do namještaja sve je u ovoj kući restaurirano onako kako je to izgledalo ranije. Kako bi se sačuvalo naslijeđe Georga Marshala oformljen je i Marshallov međunarodni fond uz pomoć kojeg je i restauracija započela 1999. godine.
U svojim memoarima pod naslovom "Zajedno " Katherine Marshall se sjeća kada se njen muž vratio iz ratom razorene Evrope u ovu kuću i kazao: Ovo je dom, nakon 41 godine lutanja. Gospodin Marshall je imao dva draga mjesta u ovoj kući, vrt i biblioteku, gdje je u miru razmišljao o mnogim međunaordnim problemima.
