Polemika oko običaja muslimanki da se pokrivaju, u nekim dijelovima svijeta je postala izuzetno žučna. Nedavno je Jack Straw, uvaženi član britanskog parlamenta razbuktao raspravu u svojoj zemlji, kada je rekao da bi žene muslimanke kada posjećuju njegov ured trebale da dođju otkrivene. On je rekao da bi to poboljšalo komunikaciju, a marame i velove je nazvao vidljivim očitovanjem podvajanja.
Temperatura oko pitanja velova i muslimanskih marama za pokrivanje kose se takodjer zagrijava i na drugim mjestima, uključujući Sjedinjene Države. Više o tome u izvještaju za Glas Amerike pripremila Deborah Block.
U Engleskoj je nastavnica u jednoj školi suspendirana u oktobru mjesecu nakon što je odbila da tokom školskih časova skine nikab koji joj pokrivao cijelo lice. Ona je podnijela tužbu protiv te škole. Sud je odbacio njene žalbe za vjersku diskriminaciju i šikaniranje ali je dobila parnicu protiv škole za pretrpljenu žrtvu. Njen slučaj postao je dio rasprave oko vjerskog ideniteta britanskih Muslimana.
Reagujući na ovaj slučaj britanski premijer Tony Blair nazvao je veo jednim znakom podvajanja koji je sprječio muslimanske žene da se potpuno integriraju u društvo. Više od milion-pet-stotina-hiljada Muslimana živi u Britaniji.
Francuska ima najveću muslimansku populaciju u Evropi. Tamo živi četiri miliona i pet-stotina hiljada Muslimana. U Francuskoj su velovi, uz drugu vjersku odjeću i predmete zabranjeni u školama.
U Tunisu, muslimanskoj zemlji, ženama je zabranjeno da u javnosti nose muslimansku maramu za kosu ili hidžab. Tuniski predsjednik Zine El Abidine Ali je izjavio da je hidžab došao u njegovu zemlju kao nepozvana sektaska forma haljine.
Ta zabrana hidžaba potakla je nedavni muslimanski protest kod tuniske ambasade u Washingtonu. Jedna grupa američkih muslimana nazvala je tu zabranu kršenjem prava islamskih žena.
Asma Hanif je na čelu Koordinacionog vijeća muslimanskih organizacija na području Washingtona.
”S tim da je Tunis muslimanska zemlja, to se čini nelogičnim i nerazumnim, prije svega, da se tako nešto desi, isto tako, čak i da se zna zašto bi oni to uradili. Druga stvar je, da naprosto u cjelini nijedna zemlja nema pravo da oduzme nečija gradjanska prava ili njihova vjerska prava.
U Sjedinjenim Državama problemom vela se takodjer bavilo u sudnicama. Jedan slučaj se desio u oktobru mjesecu u gradu na srednjem zapadu, Detroitu, savezna država Michigan, koji ima najveću populaciju muslimana u zemlji. Muslimanka, poslovna žena Ginnah Muhammad otišla je pred sudiju da ospori račun od kompanije za iznajmljivanje auomobila. Sudija je odbacio njen slučaj kada nije htjela da ukloni svoj veo.
GINNAH MUHAMMAD: Kada je sudija zatražio od mene da u sudnici skinem svoj veo, osjetila sam se poniženom.
Ali sudija Paul Parah je rekao da je trebao da vidi njeno lice da prosudi njenu istinoljubivost.
PAUL PARAH: Ja to moram da izvagam. Ovo su veoma osjetljiva pitanja.
U juznjačkoj saveznoj državi Florida, nekim ženama je bilo rečeno da za foografiju za svoju vozačku dozvolu ne mogu nositi veo.
Khadija Athman, iz Kenije, radi na pitanjima muslimanskih gradjanskih prava u Vijeću za američko-islamske odnose ili CAIR, muslimanska grupa za gradjanska prava.
Neke muslimanske žene, poput autorke Asra Nomani, kažu da je veo znak ugnjetavanja, čineći ženu bezličnom i nemoćnom. Ona je pisala o svom iskustvu, šta je to biti žena muslimanka u Sjedinjenim Državama i izjavila je da je bila šikanirana od ljudi u džamiji u koju je išla jer nije nosila maramu za kosu.
ASRA NOMANI ACT: Za mene, veo je veoma, veoma zastrašujući izraz kontrole žena.
Ali, Ginnah Muhammad je rekla, da je za nju nošenje vela slobodno.
GINNAH MUHAMMAD: Ovo je moj izbor. Ja sam slobodna. Ja sam sretna.
Spor oko oblačenja muslimanskih žena, nije vjerovatno da se uskoro okonča kako populacija muslimana nastavlja da raste u Sjedinjenim Državama, Britaniji, Francuskoj i nekoliko drugih zapadnih zemalja.
