Gojaznost postaje problem širom svijeta. Mnogi pretpostavljaju da je u osnovi jedan jednostavan uzrok gojaznosti: konzumiranje isuviše pogrešne vrste hrane. Kako je za Glas Amerike izvijestila Melinda Smith, dobijanje na težini može proisteći i iz drugih fizičkih problema.
Kaki Martin bolovala je od raznih bolesti.
Hronične i teške infekcije sinusa… jedna vrsta zaista uništenog imunološkog sistema…. i depresija. Dobijala sam na težini a da nisam zaista mogla razumjeti zašto, kaže gospodja Martin.
Njeno dobijanje na težini postalo je ozbiljno….. najmanje 14 kilograma. To je počelo utjecati na njenu karijeru arhitekte.
Nekako bih se dovukla do kuće nakon posla i nisam bila u stanju da uradim ništa osm onoga što sam zaista trebala da završim taj dan, kaže ona.
Činilo se da nijedan ljekar sa kojim se konsultovala nije bio u stanju da dijagnosticira problem. Ono što je jedan ljekar utvrdio bilo je kombinacija problema.
Doktor Mark Hyman je bio uvjeren da Kaki Martin ima alergiju na hranu, reakciju na plombe od žive u zubima, te sindrom hroničnog umora. Hronični umor je poremećaj koji često utiče na žene četiri puta više nego na muškarca. To često djeluje na one srednje dobi. Prema onome na šta njegov naziv ukazuje, simptomi hroničnog umora mogu uključiti, prekomjernu iscrpljenost, ili smetnje sa spavanjem… slabost mišića, nelagodnosti i bolove… teškoće sa pamćenjem… depresiju i dobijanje na težini.
Zbog toga što ovi simptomi prate toliko mnogo drugih bolesti, hronični umor kao poremećaj može biti teško da se otkrije. Američki Centar za kontrolu i sprječavanje oboljenja je saopštio da nema poznatog lijeka za hronični umor. Ali neke terapije mogu pomoći da se ublaže simptomi. Doktor Mark Hyman je za Kaki Martin preporučio seriju promjena u načinu života.
KAKI MARTIN: Bilo je mnogo promjena u mom načinu ishrane, ali on me je ohrabrio da definitivno nastavim da se bavim jogom… uzmem vitamine…
I korist od svega toga je bio gubitak težine.
Centri za kontrolu i sprječavanje oboljenja su saopštili da je uzrok hroničnog umora još uvijek nepoznat i da mnogi ljudi koji možda pate od ovog poremećaja bez utvrdjene dijagnoze. Ali, postoji uvjrenje da što se duže tretman odlaže, manje je vjerovatno da će on rezultirati poboljšanjem.
