U Sjedinjenim Državama protestna muzika je već decenijama igrala važnu ulogu u odslikavanju raspoloženja javnosti. Sjetite se samo pjesama protiv rata u Vijetnamu. Sobzirom da je oko 60 posto Amerikanaca sada protiv rata u Iraku.
Moglo bi se reći da su i danas najžešće anti-ratne pjesme ponovo dolaze od starh zvijezda.
1960-tih, 1970-tih, Nil Young je pjevao protiv rata u Vijetnamu.
Sada ima novi album – Living with war (Živeći sa ratom) na kojem su pjesme poput Let s impech the president (Smjenimo predsjednika).
Neil Young:
Vjerovali smo administraciji nakon 11. septembra. Svi mi, Oni su to povjerenje izigrali. Oni su nas zaveli.
Young kaže da nikada nije snimo pjesmu koja je proizvela toliko ljutnje, i koja se toliko cijeni.
Neil Young:
Ljudi me tegle za rame sa suzama u očima zahvaljujući što sam rekao te stvari, kaže Young.
Taj album je donio kulturološki preokret i na scenu počeo vraćati anti-ratnu muziku.
2003. godine, Dixie Chicks su napadnute i bojkotovane zbog kritikovanja predsjednika.
Danas je anti-ratna pjesma Dixie Chiks pravi hit.
U medjuvremenu, anti-ratne pjesme su počele stizati na scenu sa svih strana i iz svih muzičkih žanrova.
Od legende kantry muzike kao Merle Haggard...
Klasičnih rokera kao Bruce Spriingsteen...
Pop zvijezda kao Pink...
Repera kao KRS One...
I pank rokera kao Green Day... I Anti-Flag...
Justin Sane, Anti-Flag:
Pokušavamo izvući reakciju od ljudi. Čak i kada se ljudi ne slažu sa onim što kažemo, pokušavamo ih potaknuti da misle, kaže Justin iz grupe Anti-Flag.
Pojavljivanje anti-ratnih pjesama je, naravno, podsjećanje na vijetnamsku eru, kao Woodstock 1969.
Medjutim, postoji velika razlika: Današnji anti-ratni muzički pokret ne prati masovni pokret protiv rata.
SOT Dave Marsh, rock istoričar:
Pitanje je zašto? Zašto danas muzičari ne pišu prave pjesme da podstaknu pokret. Odgovor je: To pjsme ne rade. Pjesme ne započinju stvar, one pomažu da se pokret održava, kaže istoričar roka Dave Marsh.
