Žestoki sukobi između izrelskih snaga i gerile Hezbolah su doveli do uništenja dijelova Libana i ponovo oživjeli sjećanja na građanski rat u zemlji koja je jednom bila dragulj ekonomskog prosperieta na srednjem istoku. U prilogu Mereditha Buela se osvrćemo na krhku istoriju Libana i decenije sukoba za narod te zemlje.
Bejrut tokom boljih vremena je bio privlačno mjesto za mnoge. Joseph Cicippio voli ovaj grad i ovu zemlju. Bivši uposlenik univerziteta American u Bejrutu, koji je bio kidnapiran i pet godina držan kao taoc, on se zatekao u glavnom libanskom gradu 12 jula kada su članovi Hezbolaha uhvatili dvojicu izraelskih vojnika, izazvavši trenutnu krizu. On kaže da je izraelski napad potpuno izmijenio grad koji je nekad bio živ, sa sretnim stanovnicima i svijetlom budućnosti.
Hoteli su se ispraznili, na ulicama nije bilo automobila, prodavnice su zatvorene. Mogli ste bilo gdje hodati i ne biste nigdje nikoga vidjeli. Činilo se kao da je preko noći sve zamrlo. Bio je to užasan osjećaj, kaže Joseph Cicippio.
Kroz svoju istoriju, Liban je uživao u periodima prosperiteta, prekidanim dužim izbijanjima nasilja i rata. Bejrut je poznat po svojim širokim bulevarima i arhitekturom u francuskom stilu. Zvali su ga Pariz srednjeg istoka. Prije izbijanja građanskog rata 1975, Liban je bio poznat kao Švajcarska srednjeg istoka, zemlja koja je uživala status države bez sukoba, kao što je na primjer Costa Rica u centralnoj Americi.
Ali sjeme sukoba je već bilo posijano. Nakon arapsko-izraelskog sukoba 1948, na stotine hiljada palestinskih izbjeglica je preplavilo Liban, a Palestinska Oslobodilačka Organizacija Yasera Arafata je bila zadužena za njihove političke i vojne aktivnosti.
70-tih godina prošlog vijeka, PLO je bio umiješan u libanski građanski rat, u kojeg je također bila umiješana i Sirija.
Izrael je izvršio invaziju 1978 i 1982 kako bi zaustavio napade preko granice na izraelske civile.
Paul Salem, politički analitičar sa sjedištem u Libanu, kaže da, iako postoje poznati aspekti trenutnih sukoba, mnogo toga u regionu se ipak promijenilo.
Usred smo svijeta obilježenog periodom nakon 11 septembra. Sjedinjene države su uključene u Iraku. Američko-sirijski odnosi ne postoje, kao ni američko-iranski odnosi. Mirovni proces je mrtav. Sukobi između sunita i šiita u regionu su na vrhuncu. Ti incidenti dakle nisu novi, ali je kontekst novi i opasan, kaže on.
Izrael se povukao iz samo-proglašene sigurnosne zone u južnom Libanu 2000-te godine, a Sirija je povukla svoje snage prošle godine nakon što su je povezali s ubistvom bivšeg premijera Rafika Haririja.
Predsjednik Američko arapskog instituta James Zogby kaže da sve strane moraju naučiti da rat neće riješiti probleme na srednjem istoku.
Rješenje je priznanje sa svačije strane, arapske, izraelske, američke, da ne postoji vojna pobjeda, da ne postoji vojno rješenje za ono što je u osnovi politički problem, kaže gospodin Zogby.
Posljednjih decenija, Liban je prolazio kroz periode političke stabilnosti i ekonomskog prosperiteta, koji su bili narušeni vremenima sukoba. Kada trenutne borbe između Izraela i Hezbolaha prestanu, libanski narod će se još jednom suočiti s teškim i dugotrajnim zadatkom obnove zemlje, s nadom za neku mirniju budućnost.
