Visoki predstavnik medjunarodne zajednice u BiH, Christian Schwarz-Schilling je tokom posljednja dva dana imao nekoliko sastanaka u sjedištu evropskih institucija, razgovarajući, pored ostalog, o odluci da se tačno za godinu dana potpuno ugasi misija Visokog predstavnika, a naslijedi je specijalni predstavnik EU.
Misija koju neki vide kao medjunarodno namjesništvo u BiH bi, prema planu g. Schillinga, trebala do jula naredne godine ustupiti mjesto aktivnom partnerstvu specijalnog predstavnika, EU, posrednika izmedju Brisela i Sarajeva i obratno. On ne vidi ništa neobično u namjeri da, prije nego se dovrši sav posao na terenu, izvedu policijske reforme, reformiše ustav i država, medjunarodno/ evropsko prisustvo za narednih 12 mjeseci doživi značajnu promjenu:
"Problemi neće biti potpuno riješeni, ali će se u značajnoj mjeri krenuti naprijed nakon izbora. Sa druge strane, taj stav da ako nisu sve stvari riješene, onda ne možemo ići u promjene, to možete primjeniti i za narednih pet godina- uvijek ćete naći neke prepreke promjenama, ali stvarnost života je nešto drugo, nešto gdje morate imati balans-tu su činjenice, a tu i obećanja i odgornost koju bh politički lideri moraju preuzeti- odgovornost prema svojoj državi i gradjanima".
Sadašnji visoki a uskoro specijalni predstavnik EU vidi skoru ulogu kao "snažnu", daleko, dakle, od najava o povlačenju Brisela is bh projekta. Teška artiljerija, kakva je stajala na raspolaganju Visokom predstavniku, ustupiće mjesto pregovaranju, uvjeravanju i posredništvu izmedju traženog i mogućeg. Sadašnji visoki predstavnik je uvjerenja da je ta transformacija već na djelu i da joj treba samo još formalni okvir:
"To nije evropska izlazna strategija, to nije gašenje evropske orjentacije u BiH. To je veoma važan dio postizanja balansa kakav nam sada treba- na jednoj strani zatvaramo, a na drugoj podstičemo evropsku ulogu. Ja sam veliki optimista".
Evropska strana je snažno podržala jačanje "briselske dimenzije" , dajući, ipak, naglasak na konačnom preuzimanu odgovornosti od strane "domaćih snaga" koje bi, kako je to slučaj sa ostalim nezavisnim demokratskim i održivim društvima u svijetu, tada trebale osjetiti svu "radost i gorčinu" vodjenja države.
