Organizacija za zaštitu ljudskih prava Amnesty International je danas izdala svoj godišnji izvještaj 2006. U njemu se navodi da su kontinuirana nastojanja ka uspostavi sigurnosti od strane najmoćnijih zemalja svijeta, narušila stanje ljudskih prava, iscrpljujući energiju i odvraćajući pažnju s kriza s kojima se suočavaju siromašni i neprivilegovani.
U svom ovogodišnjem izvještaju, Amnesty International osuđuje zemlje kao što su Sjedinjene države, Kina i Rusija što se fokusiraju na usko definirane interese, razvodnjavajući napore ka rješavanju kriza u drugim dijelovima svijeta, kao što je sudanska oblast Darfur. U izvještaju se navodi da je rat protiv terorizma kojeg su poveli Amerikanci, kako se navodi, oteo svjetsku pažnju od kriza vezanih za ljudska prava u drugim dijelovima. Generalni sekretar organizacije Amnesty International, Irene Khan je izdvojila zatvor u zaljevu Guantanamo kao osobit izvor zabrinutosti.
Zatvor u Guantanamu je kršenje pravila prema međunarodnom zakonu. Njime se ljudi stavljaju van vladavine zakona i šalje se poruka ostalim režimima u svijetu, kao što su Egipat i Kina, da i oni mogu ignorirati ljudska prava. I oni također mogu zatvoriti ljude u ime nacionalne sigurnosti, kaže gospođa Khan.
Organizacija je pozvala na zatvaranje pritvornog centra u Guantanamu, te od UN-ovog vijeća za ljudska prava zatražila da insistira na jednakim standardima bilo da se radi o Darfuru, Guantanamu, Čečeniji ili Kini. Amnesty International je pozvao na promjenu strategije u Iraku, za koju navode da je zapao u strašno sektaško nasilje.
Organizacija također kritizira pristup američkog predsjednika George W. Busha po pitanju međunarodne sigurnosti nakon napada 2001. godine, žaleći se da se žrtvuju teško stečena ljudska prava i građanske slobode.
Amnesty International takodjer navodi da su ljudska prava ugrožena u Kolumbiji, Afganistanu, Iranu, Uzbekistanu i Sjevernoj Koreji.
U dijelu izvještaja koji se odnosi na BiH, osobito na suđenja za ratne zločine, Amnesty International navodi da je suradnja između vlasti Republike Srpske i tribunala za ratne zločine i dalje bila neadekvatna. Do kraja 2005. godine, policija RS-a nije uhapsila nijednog osumnjičenog kojeg je osudio tribunal. Politika dobrovoljnih predaja od strane vlasti RS-a je rezultirala u određenom broju transfera iz Repubike Srpske ili uz pomoć vlasti tog entiteta, međutim ta politika je narušila obavezu Republike Srpske da u potpunosti surađuje hapšenjem i transferom optuženika. Šest javno optuženih se i dalje nalaze na slobodi, za neke od njih se vjeruje da se nalaze u RS-u ili Srbiji i Crnoj Gori, navodi Amnesty International. U izvještaju se međutim dodaje da žrtve, svjedoci i sudovi, osobito u slučajevima pred sudovima u RS-u i federaciji nisu adekvatno zaštićeni od zlostavljana, zastrašivanja i prijetnji.
Amnesty također navodi da mnogi od onih koji se još uvijek vode nestalim, a radi se o cifri između 15 i 20 hiljada, su bile žrtve nestanaka i da počinitelji i dalje nisu kažnjeni.
Što se tiče povratka raseljenih osoba, Amnesty International navodi da je nedostatak pristupa zapošljavanju i dalje glavni faktor u odlukama ljudi da se ne vrate ili da ne ostanu u svojim predratnim zajednicama. Povratnici se također suočavaju s diskriminacijom na etničkoj osnovi kada pokušavaju naći posao i u nekim slučajevima dolazi i do etnički motiviranih zlostavljanja i napada, navodi se u godišnjem izvještaju organizacije Amnesty International.
