Sjedinjene Države su jedna od najprogresivnijih zemalja u svijetu kada se radi o zaštiti osoba sa invaliditetom. Zakon iz 1990. godine, pod nazivom Zakon o Amerikancima sa invaliditetom, kojim se zabranjuje diskriminacija na bazi tjelesnih ili mentalnih oštećenja, obavezao je škole i poslodavce da ljude sa invaliditetom integriraju u sve glavne društvene tokove. Proces integracije, medjutim, nije bio lak i čak i danas, 16 godina nakon usvajanja Zakona, ta teška bitka se nastavlja. Evo priče o jednoj sportistkinji u kolicima koja se bori za pravo da se natječe zajedno sa svojim drugovima i vršnjacima.
Prije nego ova trka i započne, Tatyana McFadden zna da će biti pobjednik.
TATYANA MCFADDEN: Voljela bih da se trkam sa ostalima.
Sve donedavno, Tatjani je Školska Uprava Okruga Howard, u okolini Washingtona, zabranjivala da se u svojim kolicima utrkuje zajedno sa drugom djecom. Navodeći kao razlog mjere sigurnosti, Okrug je naredio da sportisti u invalidskim kolicima moraju da se takmiče u odvojenim takmičenjima. E, sad, pošto je Tatjana jedini sportista invalid u cijelom okrugu - to znači da je ona morala da se natječe sama.
TATJANA: Zaista nisam voljela da se takmičim sama. Usjećala sam se usamljeno i posramljeno i ljudi su me jednostavno drugačije gledali.
Tatjana je vrijedno i naporno trenirala za učešće na Paralimpijadi u Atini, 2004.godine. Tamo je osvojila srebrnu i bronzanu medalju. Prema tome, ona i njena pomajka neće dozvoliti da odluka Okruga o zabrani takmičenja ostane na snazi.
DEBORAH MCFADDEN: Rekla sam da ću da ih tužim, i da pobijedim na sudu. Po zakonu, dozvoljeno je učešće u takmičenju. Dakle, moja tužba se nije odnosila na novac, iako ljudi najčešće podižu višemilionske tužbe, a ja sam tužila da bismo dobili šansu.
Deborah je sudiji ukazala na činjenicu da se na maratonskim trkama atletičari u invalidskim kolicima natječu zajedno i u istoj stazi sa ostalim trkačima. To što bi i Tatjana bila medju njima nije predstavljalo nikakav rizik, nije zahtijevalo posebne troškove i ne bi negativno utjecalo na sportski duh. Presuda suda bila je: Tatjana od sada može da se natječe zaajedno sa ostalim takmičarima.
TATJANA: Kad sam prvi put bila na trci zajedno sa drugim sportistima, bilo je uzbudljivo kao i na Paralimpijadi. Takmičila sam se zajedno sa ostalima, a podrška publike je bila ogromna.
Deborah McFadden kaže da je ova pravna bitka prevazišla sport.
DEBORAH: Bilo je to nešto što je veće od trke. Nešto čemu svi mi pripadamo i o čemu bi svi pedagozi trebalo da uče djecu.
To što je Tatjani dozvoljeno da se natječe ne samo da je nju načinilo boljim sportistom, nego je i ovo društvo načinilo boljim društvom.
