Usprkos pitanjima o legitimnosti, i optužbama o pristrasnosti, Medjunarodni tribunal za Ratne Zločine u bivšoj Jugoslaviji se dokazao izuzetno uspješnim eksperimentom, kaže bivši predsjednik Tribunala, sudac Theodor Meron - izvještaj novinara Glasa Amerike Jaroslawa Andersa:
Theodor Meron, priznati pravnik i bivši sudac na Medjunarodnom Tribunalu za ratne zločine, obratio se nadavno publici na konferenciji koju je organiziralo Američko Udruženje za medjunarodno pravo u Washingtonu. Gospodin Meron je na početku kazao da je nakon nedavne smrti Slobodana Miloševića, jedna grupa skeptika dovela efikasnost medjunarodnog Tribunala u pitanje; no, dodaje on, ta skepsa nema osnove:
MERON:
Činjenica da je jedan od branjenika umro dok se postupak protiv njega privodio krau, ne dovodi u pitanje na desetke drugih slučajeva na kojima je Medjunarodni Tribunal pokazao da se medjunarodni zakon može pošteno i nepristrasno primjenjivati, a da osobe koje krše zakon, ne mogu očekivati da ne budu kažnjeni. Sama činjenica da je Milošević doveden pred Haški Tribunal da odgovori na vrlo ozbiljne optužbe, je pokazala da su i oni najmoćniji podložni vladavini zakona.
VOA: Neki kritičari navode da je Tribunal bespotrebno prolongirao Miloševićevo sudjenje, umjesto da ga okonča. Medjutim, sudac Meron ukazuje na to da su odgadjanja bila uzrokovana izuzetno preciznim pregledom svakog komada dokaznog materijala, kao i poštivanjem zdravstvenog stanja branjenika.
MERON:
Tribunal je u velikoj mjeri nastojao da sudjenje Miloševiću bude pošteno, da se izadje u susret njegovim zdravstvenim potrebama, kao i njegovoj želji da se sam brani. Ove su stvari - više nego išta drugo, bile uzrokom tako dugoga sudjenja.
VOA: Medjunarodni Haški Tribunali za bivšu Jugolsaviju i Rwandu su formirani prema Poglavlju 7 Povelje UN-a. Pošto nemaju izvršnu i zakonodavnu granu, ovisili su od volje i suradnje članica UN-a. U početku je, naglašuje gospodin Meron, suradnja bila izuzetak, nikako pravilo. Od skora se medjutim, suradnja iz regiona pojačala, na primjer, poput slučaja hapšenja bivšeg hrvatskog generala Ante Gotovine u Španjolskoj.
MERON:
Prošle godine smo bili svjedoci povećanju dolazaka u den Haag za 50 posto, a do ovog trenutka 96 posto osoba optuženih od strane suda su se ili predali, ili su uhvaćeni. Ovo je, rekao bih, bolja stopa u odnosu na cifre policijskih hapšenja u raznim zemljama.
VOA: No, ne suradjuju sve Balkanske vlade s Tribunalom u istoj mjeri, kaže sudac Meron. Napominje da su Radovan Karadžić i Ratko Mladić još uvijek na slobodi. Ipak, naglašuje on, rodjeni Poljak i sam preživjeli Holocausta, rad medjunarodnog haškog tribunala za bivšu Jugoslaviju i Rwandu je izuzetno uspješan eksperiment.
MERON:
U ta dva područja ocjene Tribunala se sve više prihvataju kao povijesni dokumenti. Oni su žrtvama užasnih zločina dali priliku da ispričaju svoje životne priče. Oni su doprinijeli stabilnosti dovodeći pred lice pravde osobe koje bi, da nije Tribunala, bile na slobodi, možda čak i u vladi, u vojsci, u javnom životu.
VOA: Sudac Theodor Meron smatra, usprkos ranijim nevjericama medju nekim pravnim stručnjacima, da je Tribunal u Den Haagu dokazao da se medjunarodno pravo može primijeniti pošteno i nepristrano na svaki pojedini slučaj. Kombinirajući elemente različitih pravnih sistema, Tribunal je stvorio jednu novu pravnu osnovu i ustanovio nove procedure - takve da bi možda u budućnosti mogle postati redovitim dijelom medjunarodnih odnosa.
