Svake godine prvog četvrtka u februaru oko 3 hiljade ličnosti iz cijeloga svijeta - čelnici zemalja, diplomate i drugi međunarodni politički i vjerski lideri - uz domaćine, američke senatore i kongresmene, okupi se u Washingtonu na Nacinalnom molitvenom doručku. Taj po svemu osobeni skup je izvrstan način da ljudi čija se riječ poštuje i uvažava uspostave osobne veze potrebne za bolje razumijevanje i mir u svijetu.
O suštini i značaju Nacionalnog molitvenog doručka detaljnije u rubrici novinarke Glasa Amerike Margaret Besheer.
Sudanac Abu Baker al-Shingeti prije sedam godina pristvuvao je po prvi put molitvenom doručku, skupu koji je za njega - kako kaže - Muslimana sjajna mogućnost da se susretne sa ljudima drugih vjera.
SHINGETI: Želio sam razgovarati, upoznati se, sprijateljiti sa njima kako bi jedni druge bolje razumjeli i vidjeli da li nešto dobro i korisno možemo zajedno uraditi.
Michael Cromartie, iz Istraživačkog centra za etiku i javnu politiku iz Washingtona, ističe da je jedan od osnovnih ciljeva okupljanja u okviru Nacionalnog molitvenog doručka podsticanje sklada i međusobnog razumijevanja između naroda i država.
CROMARTIE: Mislim da su mnoge od ličnosti koje su učestvovale i učestvuju smatrale i smatraju da veliki broj sukoba proističe iz nerazumijevanja. Svaki put kada ste u prilici da razjasnite nesporazum, postigli ste neku vrstu dobra za javnost.
Gosti Nacionalnog molitvenog doručka za tri dana, koliko oficijelno traje taj skup, imaju dosta mogućnosti da se druže sa stranim dostojanstvenicima i američkim istaknutim ličnostima i neformalno razgovaraju o mnogim pitanjima.
Douglas Johnston, predsjednik Međunarodnog centra za religiju i diplomatiju iz Washingtona, centra koji se djeluje na rješavanju vjerskih sukoba, Nacionalnim molitvenim doručcima prisustvuje 30-ak godina. Na osnovu tog bogatog iskustva on tvrdi da je tak skup bio svojervrstan katalizator za mnoga dobra rješenja. Kao jedan od primjera gospodin Johnston navodi:
JOHNSTON: U vrijeme kada je Južna Afrika, kao država, pokušavala da ukine aparthejd, prijetilo je izbijanje građanskog rata. Ta vrsta tragedije spriječena je u posljednjem trenutku zahvaljujući kontaktu i vezi koju su tamošnje dvije uticajne ličnosti uspostavili dvadesetak godina ranije tokom prisustva na Nacionalnom molitvenom doručku ovdje u Washingtonu.
Prvi molitveni doručak za članove američkog Kongresa organizirao je prije 50-tak godina jedan norveški svećenik, doseljenik u Sjedinjene Države u uvjerenju da bi se ljudi kojima su Amerikanci povjerili dužnost i obavezu da u njihovo ime vode zemlje trebali jednom godišnje u posebnoj prilici pomoliti za dobrobit Sjedinjenih država. Sa godinama koje su proticale Nacionalni molitveni doručak se kao skup širio, obogaćivao, tako da su sada domaćini molitvenom doručku američki senatori i kongresmeni, a prisustvuje mu i učesnicima se obraća i predsjednik Sjedinjenih Država.
Molitveni doručak već poodavno nije samo američka tradicija. Istovjetni ili vrlo slični skupovi organiziraju se i mnogim drugim zemljama.
