Francuska vlada se suočava sa sve snažnijim pritiscima nakon osam noći nemira u siromašnim prigradskim naseljima Pariza gdje većinom žive useljenici sa područja Sjeverne Afrike.
Sinoć su se nemiri proširili na dvadeset gradova. Učesnici u ovim nemirima su ignorirali poziv na smirivanje kojeg je uputio predsjednik Jacques Chirac, čija vlada djeluje na prevladavanju političke krize i koja je suočena sa kritikama da je ignorirala probleme sa kojima se suočavaju naseljenici iz Sjeverne Afrike i ostali pretežito muslimanski imigranti.
Izvještava Deborah Block.
U toku posljednjih nekoliko noći, prosvjednici su bacali kamenje i pucali na policiju, u vrijeme dok su razljućeni mladići palili automobile i autobuse. Anton Collins iz Sri Lanke, koji živi u Parizu, kaže da je vidio kako gori jedna škola.
”Moja nećakinja i ja smo otvorili prozor i vidjeli školu kako gori.“
Policija je na jednu grupu koja je nadirala ispaljivala gumene metke. Francuski premijer Dominique de Villepin, koji je održao sastanak sa članovima vlade po pitanju krize je kazao da vlada neće posustati u odnosu na prosvjednike.
Nemiri su počeli u predgrađu Clichy-sous-Bois nakon nesretnog slučaja u kojem su od udara električne struje poginula dvojica tinejdžera sjeverno-afričkog porijekla, u vrijeme dok su se skrivali u trafo stanici jer su mislili da je za njima policija u potjeri.
Imam u lokalnoj džamiji, Abderrahmane Bohut, kaže da je nasilje izbilo zbog postojanja strahovitog siromaštva u predgrađima Pariza.
”U Clichy-ju je više od 25 procenata stanovnika mlađe od 25 godina. Stavite se na njihovo mjesto. Oni ne rade, ničim se ne bave. Postoji pritisak koji raste i raste i sve što će vam biti potrebno je da se dese jedan ili dva incidenta, kao što je ovaj, da djeluju kao detonator.“
Na ulicama Pariza ljudi prepoznaju samu srž problema. Loius Cayeux kaže da oni koji učestvuju u demonstracijama moraju imati bolje razloge življenja.
”Zato danas moramo zaustaviti nasilje, ali isto tako projektima okupirati mlade u predgrađima, kao i sve druge koji su nezaposleni i mizerni, u svijetu bez nade.“
Valery Ley kaže da ljudi moraju znati da imaju budućnost.
”Prvo rješenje je iznaći načine da ih angažirate, Dajte im obrazovanje, poslove, to bi bio dobar početak.“
Ovo su stvari koje mnogi Francuzi , druge i treće generacije bezuspješno traže, i to godinama.
