Američki državni sekretar Condoleezza Rice nedavno se sastala sa gruzijskim premijerom Zurabom Noghaideliom. Gospodja Rice je podsticala Gruziju da krene naprijed sa novim mirovnim planom za Južnu Ošetiju.
Sukob u tom regionu počeo je prije nekoliko decenija, 1920., kada je Juzna Ošetija proglasila nezavisnost od Gruzije, u to vrijeme sovjetske republike. Na hiljade ljudi je bilo ubijeno kada je gruzijska vlada ugušila pobunu.
1921. godine sovjetska armija okupirala je Gruziju i obznanila da će Južna Ošetija biti autonomna pokrajina u sastavu Gruzije. Za sovjetskog perioda južnoošetijancima je bio dat izvjestan stepen autonomije u odnosu na jezik i obrazovanje.
1989. godine, nacionalistička grupa Narodni front došla je na vlast u Južnoj Ošetiji i zahtijevala je da pokrajina postane autonomna republika. Gruzijska vlada odbacila je ovaj zahtjev 1990. godine, a Južna Ošetija je bez obzira na to proglasila nezavisnost, izazivajući time oružani sukob. Prekid borbi je dogovoren 1992., posredstvom Rusije.
Tenzije su se ponovo povećale u junu mjesecu 2004. godine, kada je izabrani gruzijski predsjednik Mikhail Saakashvili poduzeo korake za reintegraciju Južne Ošetije. U januaru mjesecu ove godine, da bi demonstrirao svoju namjeru da konflikt riješi jedino mirnim putem, predsjednik Saakashvili je pred Vijeće Evrope iznio prijedlog za autonomiju Južne Ošetije unutar Gruzije. Od tada gruzijski plan za mirno rješenje konflikta bio je predočen Stalnom vijeću Organizacije za sigurnost i saradnju u Evropi, čije je sjedište u Beču.
Bruce Connuck iz američke misije pri OSCE-u kaže :” Sjedinjene države pozdravljaju plan za rješenje sukoba u Južnoj Ošetiji.” Gruzijska vlada je objavila da namjerava da usvoji zakon o restituciji za žrtve konflikta, da podržava ekonomsku saradnju i da uspostavi slobodnu trgovinsku zonu u regionu.
“Došlo je vrijeme da se krene naprijed uz stvarnu primjenu sporazuma o prekidu konflikta”, izjavio je gospodin Connuck. Ostavljanje nerijesenog sukoba u Južnoj Ošetiji će narušiti gruzijski teritorijalni integritet i sprečavati razvoj snažne i napredne zemlje. Sukob takodjer predstavlja prijetnju stabilnosti na širem području regiona južnog Kavkaza.
Sve strane u sukobu i svi drugi koji se njime bave uključujući tu Sjedinjene države, Rusiju i Evropsku Uniju - trebali bi pojačati svoju saradnju i napore da iznadju mirno rješenje sukoba.
