Vjerovali ili ne, 70 posto stanovnika New Orleansa imalo je jednog ili više kućnih ljubimaca. Može se i pretpostaviti da su mnogi od njih morali biti ostavljeni na milost i nemilost poplavama, a bilo je mnogih koji su jednostavno odbili biti evakuirani ukoliko im se ne dozvoli da ponesu svoga psa, macu, pticu.
Evo priče o jednom čovjeku koji se u ruševinu svog doma vratio zbog svojih mačaka:
Opština Saint Bernard u Luisiana-i je nakada bilo dom oko 60.000 ljudi. A sada je opština - ruševina. Stanovnicima ovog grada je rečeno je da se ne vraćaju u svoje domove najmanje četiri mjeseca. Neki od njih pronalaze načine da se ipak vrate i pokušaju spasiti po nešto iz svojih domova.
Ray Lambert je bio na godišnjem odmoru kada je uragan udario. Našao je načina da se dodje u svoju kuću 9. septembra da bi spasio svojih osam mačaka. Nevjerovatno, ali našao je sedam preživjelih mačaka i to nakon što dvije sedmice nisu imale ni vode ni hrane.
Lambert je našao i sliku sa svog vjenčanja i kaže, to da je to svakako i bilo jedino što se vrijedno rizika da se spasi.
”Bojali smo se da ni jedna mačka nije preživjela, ili da su se ugušile, ili da ih je snašla neka slična sudbina...A onda sam hodao i tražio šta mogu da spasim, jedna od mačaka je protržala ispred mene.....Mislio sam o moj bože, još ima preživjelih... Mace i jedna slika sa vjenčanja, kaže Lambert, biće osnove za stvaranje novoga doma.
Osim masovne destrukcije, i stradanja ljudi - koja su, srećom i kako izgleda, mnogo manja nego se prvobitno pribojavalo - stradali su i životinje - masovno, No mnoge su spasene...Organizacija za zaštitu životinja na saveznom nivou, zajedno s brojnim privatnim grupama - se savršeno organizirala i poduzela najmasovniju misiju spasavanja životinja ikada u povijesti Sjedinejnih Država. Na hiljade njih su pokupljeni, hranjeni, okupani, i stavljeni u kaveze po brojnim skloništima u susjednim saveznim državama, i sada čekaju, ili ujedinjenje sa svojim obiteljima, ili da ih usvoji neka nova porodica.
