Savjetnik Komisije za evropsku sigurnost i suradnju u Zastupničkom domu američkog Kongresa, Knox Themes u razgovoru sa kolegom Brankom Mikašinovićem iznosi svoje mišljenje o načinu na koji bi Zapad mogao da reaguje da bi se spriječile terorističke opasnosti, i o koracima koji bi mogli da unaprijede odnose sa muslimanskim zajednicama širom zapadne Evrope.
K. THEMES: Nema opravdanja za terorističke napade u Londonu, Madridu, Njujorku i drugdje, i vlasti moraju da koriste savremenu tehnologiju, obaveštajnu, policijsku i vojnu da bi se pronašli počinitelji zločina. Medjutim, postoje i stvari koje vlasti ne bi treblao da čine. U Italiji je, na primer, krajem prošlog mjeseca usvojen niz zakonskih amandmana u oblasti nacionalne sigurnosti. Jedan od njih je daleko oštriji nego što bi trebalo da bude i njime se krše neka osnovna gradjanska prava, kao što su vjerska prava i pravo slobode govora. Tim zakonom se zabranjuje nošenje feredže na javnim mjestima, a osobe koje ga prekrše mogle bi da budu osudjene na zatvorsku kaznu do dvije godine i novčanu do dvije hiljade eura. Meta zakona su Muslimanke u Italiiji i svi to znaju. A time se podstiču dalji rascijep i nepoverenje. Nekoliko saveznih njemačkih država zabranilo je državnim službenicama da nose feredže. Takve mjere šalju pogrešnu poruku da su te osobe autsajderi, da ne pripadaju Evropi.
VOA: Kako bi na najbolji način muslimani mogli da se integrišu u zemlji u koju se dosele?
K. THEMES: Vlasti treba da ulažu dodatne napore da se starosjedioci približe novodošlima i da medju njima pronadju partnere sa kojima bi mogli da saradjuju. Treba stvoriti radna mesta, omogućiti radnu obuku i pomoći im da nauče jezik i da se adaptiraju. Bombaši u Londonu su tvrdili da su pobožni muslimani, a ipak su postali teroristi. To znači da moramo graditi mostove saradnje i povjerenja izmedju islamskih zajednica i kršćanske zapadne Evrope. Treba, recimo, novčano pomoći tim zajednicama da grade svoje centre, džamije i škole i da školuju domaće imame, koji bi bili obrazovani u Nemačkoj, Francuskoj ili Belgiji kako bi se te zajednice oduprle uticaju i sredstvima iz inostranstva, kao što je to do sada bio slučaj sa novcem Saudijske Arabije koja istovremeno pomaže i izvozi militantni, ekstremni vid islama. Franuska je primer kreativnog razmišljanja i ta zemlja je pomogla da se formiraju franacuski muslimanski savjeti, koji muslimanskoj zajednici pomažu da saradjuje sa vlastima i da pružaju finansijku pomoć za obuku sveštenstva i izgradnju džamija. Nadam se da će Francuska biti primjer drugim Evropskim zemljama: potrebno je da se približe muslimanskim zajednicama i stvori od njih partnere u borbi protiv terorizma, da one sebe ne bi smatrale metom u borbi protiv terorizma.
