Linkovi

30 aprila je 30-a godišnjica od završetka rata u Vijetnamu


30 aprila je 30-a godišnjica od završetka rata u Vijetnamu. To je bio prvi rat koji je Amerika izgubila. Iako je od tada prošlo preko 30 godina, o njegovom utjecaju na zemlju se i dalje vode rasprave. Prema izvještaju koji je Brian Padden pripremio za Glas Amerike, rasprave međutim ne postoje za one koji su se borili u Vijetnamu.

Slike helikoptera kojim se vrši evakuacija osoblja iz Američke ambasade u Sajgonu, sada stare već 30 godina, još uvijek progone Ameriku. Vijetnamski rat u kojem se borilo preko 2 i po miliona američkih vojnika, a 58.000 poginulo, podijelio je naciju i završio porazom. Razdor nastao između onih koji su se protivili ratu i onih koji su ga podržavali je postao neizbrisiv na političkoj sceni. Vojne lekcije koje su iz njega proizašle, poput onih da se mora koristiti ogromna sila da bi se osigurala pobjeda u konfliktu, su i dalje predmet rasprava. Međutim ono što je najozbiljnije i najtrajnije jesu posljedice koji je vijetnamski rat ostavio na mnoge američke vojnike koji su se u njemu borili.

Vijetnam je promijenio i život Garyja Thomasa koji je radio za Glas Amerike. 1970. g., kada mu je bilo svega 19 godina, Gary je služio kao obavještajni oficir i on se, kao i mnogi drugi veterani iz tog doba, vratio kući osjećajući se zaboravljenim, ljutitim i uništenih iluzija. Odlučio je da postane novinar u pokušaju da utihne buru koju je to vrijeme postojala.

”Kada sam se vratio iz Vijetnama shvatio sam da se želim baviti nečim što bi prosvijetlilo ljude i obrazovalo ih o stvarima poput ove. Tako da kada se donose odluke o ulasku u rat, odnosno najozbiljnije odluke koje bilo koja vlada može donijeti, treba ih barem donosijeti u atmosferi u kojoj se vode mudri razgovori i u kojoj sudionici posjeduju tačne informacije i poznaju stvari.“

Pokrivajući zbivanja u svijetu, Gary Thomas je prije 5 godina ponovno otišao u Vijetnam, što mu je pomoglo da neprijatelje vidi u drugom svjetlu.

”U 2000-toj, na 25-o godišnjicu pada Sajgona ili oslobođenja, kako to Vjetnamci nazivaju, imao sam veoma dirljivo iskustvo. Na izvjestan način je bilo i zabavno. Mislim da je to pomoglo da se smire duhovi. Mnogi veterani imaju različit pristup. Kod nekih se to uvuklo u život, a kod nekih nije. Neki su zbivanja jednostavno ostavili iza sebe. Mislim je da većina nas zauzela sredinu. Samo ću reći da ću ih se uvijek sjećati. Ona će zauvijek ostati samnom, ali ne mogu ih pustiti da me ophrvaju.“

Rick Weidman i drugi veterani iz Udruženja vijetnamskih veterana često posjećuju vojnike koji su ranjeni u Afganistanu i Iraku. Kažu da na taj način daju svoj doprinos službi i žrtvama koji su današnji vojnici dali.

”O njima se staram i kao Amerikanac i kao američki veteran iz prethodne generacije. Volim ih takeve kakvi jesu i oni zaslužuju svaki djelić pažnje i emotivne i bilo koje druge koju im možemo pružiti. Pokušavamo im pomoći da se vrate u društvo, zašto su oni platili ogromnu cijenu.“

I dok je vijetnamski rat podijelio zemlju, veterani iz tog rata već dugo rade na liječenju rana iz prošlosti i da pokažu da je narod spreman da dočeka novu generaciju američkih vojnika.

XS
SM
MD
LG