Prema podacima američkog ministarstva odbrane, do sada je preko 11 hiljada američkih vojnika ranjeno u akcijama u Iraku. Neki su tako teško povrijeđeni da se suočavaju s godinama rehabilitacije. Drugi se suočavaju s dugoročnim fizičkim posljedicama, kao što su gubitak noge ili ruke. Kako izvještava novinar Glasa Amerike Brian Padden, neki veterani invalidi svoja ograničenja prevazilaze učenjem da skijaju.
Ni teško povrijeđena noga ni strah od pada neće spriječiti Rosettu Floyd da nauči da skija.
Malo je strašno, ali ne boli, kaže Rosetta koja je u augustu 2004 ranjena u granatnom napadu u Bagdadu gdje je bila vojni liječnik.
Čula sam da je neko rekao: uhvatite joj nogu, izgleda kao da će otpasti i ja sam bila izvan sebe, kaže Rosetta koja je pretrpjela brojne povrede, uključujući i veliku ranu na nozi. Ali prije nego ponovno nauči da hoda sa štapom, ona uči skijati.
Narednik američke vojske Luis Rodriguez je nogu izgubio marta 2004 kada je njegovo vozilo naletilo na bombu pored jedne ceste u Mosulu.
Sjećam se da sam upitao: kako mi je noga. Niko nije odgovarao, nastao je muk. Ponovno sam se proderao i upitao isto i jedan od mojih kolega mi je rekao: Ti više nemaš nogu, kaže Luis Rodriguez, za koga je skijanje način da ponovno nauči da živi.
Luis i Rosetta su dva od preko 300 veterana invalida koji su dio godišnjeg putovanja u Aspen u Koloradu.
Sportski terapeut Sandy Trombetta je osnivač zimskog sportskog programa za veterane invalide.
”Mi se koristimo nečim što zovemo navođeno otkriće, a to znači da ih vodimo na određeno mjesto i izlažemo ih različitim izazovima nakon kojih oni počinju otkrivati različite stvari o sebi.“
Program nudi niz fizički zahtjevnih aktivnosti od ronjenja do penjanja po stijenama. Cilj je izgraditi pozitivan stav prema životu, i prevazići fizičke barijere. Sudjelovanje u ovakvim programima može pomoći vojnicima invalidima da se bore protiv depresije i vode produktivan život, iako trenutno u njemu sudjeluje samo mali broj njih.
Mnogi, kao što je Henry Diaz, vijetnamski ratni veteran koji je povrijeđen prije 30 godina i sada je ovdje po prvi put, se sami bore godinama.
Nikada prije nisam imao toliko strpljenja. Kada su me ovdje doveli počeo sam nakon 30 godina izlaziti iz svoje ljušture. Da nije bilo moje terapeutkinje, ne bih bio ovdje. Ali sada sam sretan što sam ovdje, kaže Henry.
Ono što je osobito za ovaj program, kaže Sandy Trombetta, je veza koja nastaje između veterana i sposobnosti da se suoče sa stvarnim životom koje uče na skijaškim terenima.
Život je borba, a skijanje je prava metafora za život. Kada tamo dođu, kada padnu, onda se podignu, počnu se spuštati niz stazu, pocrne, jer je ovdje prelijepo. Oni ponesu samouvjerenje koje su ovdje stekli i ponesu ga kući i shvate da su nešto postigli, kaže Sandy Trombetta.
U skijanju, kao i u stvarnom životu, ne radi se o padu, već o odlučnosti da se ponovno uzdigne.
