Došlo je do globalne epidemije, pandemije pretjerane težine i gojaznosti, kako odraslih, tako i djece. Gojaznost nije više bolest koja pogađa samo bogate zemlje.
Opšte je poznato da gojaznost predstavlja glavni problem u Sjedinjenim Državama.
Međutim, to nije samo američki problem.
Upravo sada ovo možemo opisati kao epidemiju. I ona ne postoji više samo u industrijskim zemljama, kaže Dr. Joxiel Garcia.
Dr. Garcia je zamjenik direktora Zdravstvene organizacije Pan American u Washingtonu, regionalni Ured Svjetske zdravstvene organizacije.
On kaže da je dobro dokumentovan trend koji vodi prema gojaznosti u Sjedinjenim državama nešto što službenici iz javnog zdravstvstva sada primjećuju i u Južnoj Americi i na Karibima, kao i u Evropi, Aziji i u Africi.
Razlozi su i jednostavni i komplikovani, prema dr. Arthuru Franku, direktoru Programa za kontrolu težine pri Univerzitetu George Washingon u Washingtonu.
”Kada gurnete ljude u svijet gdje ne manjka hrana i olakšate im život, poštedite ih obaveze da rade, da obavljaju fizički posao, oni prirodno povećavaju unošenje hrane uz smanjenu fizičku aktivnost, tako da dobijaju na težini.“
Dr. Fank kaže da zato možemo okriviti i svoje pretke: Kada gurnete ljude u svijet gdje nema dovoljno hrane, u evoluciji će preživjeti oni ljudi koji nemaju problema sa uzimanjem hrane i njenim skladištenjem u organizmu, čuvajući kalorije uz pretpostavku da je neće biti dovoljno slijedeće sedmice.
Dr. Frank kaže da moderni ljudi i dalje imaju mogućnost maksimiziranja kalorija čak i kad nam to ne treba. I u bogatim i u siromašnim zemljama, gojaznost ne štedi ni bogate, ni siromašne.
I dr. Garcia kaže da do ovoga dolazi usljed pojeftinjenja visoko-kalorične hrane.
”Ponekad je skuplje jesti voće i ono što je dobro za zdravlje. U isto vrijeme, brza hrana i druge vrste hrane s visokim procentom masnoće i šećera su djeci i tinejdžerima lakše dostupne.“
Gojaznost uzrokuje mnoga ozbiljna oboljenja i pogoršava njihovo stanje, a i sama po sebi može dovesti do smrti.
Usljed gojaznosti u Sjedinjenim državama svake godine umire više od 400 hiljada ljudi. Gojaznost uzrokuje i ekonomske probleme. Diljem svijeta, godišnja cijena gojaznosti očitovana u smanjenoj produktivnosti iznosi skoro trilion dolara prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije.
Gojaznost se može kontrolisati povećanjem fizičke aktivnosti i smanjenjem unošenja kalorija. Međutim, Dr. Frank kaže da koliko ko jede nije uvijek pitanje slobodnog izbora.
”Ono što smo spoznali u toku zadnjeg desetljeća je da je unošenje hrane velikim dijelom uslovljeno signalima iz mozga, a samo mali dio toga je stvar volje.“
Dr. Garcia kaže da se sprečavanje i kontrola gojaznosti mogu postići uz podizanje svijesti o ishrani, industriji hrane, uz uključivanje vlade, škola, i sistema transporta tako da svako jede zdravu hranu uz dovoljno fizičko angažovanje.
Ako to ne učinimo, prema riječima dr. Garcije, gojaznost će premašiti i karcinom kao vodeći uzrok smrti.
”Najvažnija stvar je da se ljudi uključe. Porodice se moraju uključiti u borbu. Ne radi se o tuđem problemu. Radi se o nečemu što pogađa sve nas.“
Uključivanje porodica je nešto na čemu teksaško zakonodavstvo namjerava raditi.
Teksaški Senat je dao prijedlog zakona prema kojem bi se djeca školskog uzrasta morala vagati, a rezultati slati roditeljima skupa sa školskim knjižicama.
Senator Leticia Van de Putte kaže da je ona predložila ovaj zakon zato što bi roditelji trebali postati svjesni problema sa težinom s kojima se suočavaju njihova djeca.
”Iako izgleda da će biti teško, namjera nam je da sačuvamo život djece. Podaci nam kazuju da će zbog njihovog zdravstvenog stanja, djeca iz nove generacije umirati prije roditelja.“
Tamatha Hamblin kaže da njena dvanaestogodišnja kćerka ne bi imala 45 kg. više da je ona bila upućenija o načinima kako da se spriječi gojaznost.
